Danas, u vrijeme sveprisutne tehnologije, kada se sve brzo mijenja, informacije brže putuju čovjek je primoran biti u toku s tim novim tehnologijama, biti sposoban brzo usvajati nove vještine, brzo se prilagoditi stalnim promjenama.
Kako bi bio što konkurentniji na tržištu rada poželjno je biti bolji od drugih, znati više od drugih, raditi više od drugih što nije lako izvedivo i dovodi do isforsiranosti.
Pojam burnout sindrom prvi put upotrijebio je 1970. godine američki psihijatar Herbert Freudenberger kako bi opisao posljedice stresa kod zanimanja koja su prvenstveno usmjerena na pomaganje drugima. Sindrom je najprije uočen kod medicinskog osoblja koje radi u odjelima psihijatrije, kirurgije te intenzivne njege pacijenata, a kasnije i kod ostalih zanimanja.
Mnogi znanstvenici zaključili su kako burnout sindrom najčešće pogađa osobe koje su u direktnom kontaktu s ljudima, odnosno osobe koje su „davatelji“ u svom odnosu prema nadređenima, klijentima, pacijentima ili kolegama.
Kada osoba zbog konstantnog ulaganja u odnose s drugim ljudima dosegne nivo u kojem više jednostavno nije u mogućnosti „davati“ drugima dolazi do svojevrsne emocionalne iscrpljenosti. Javlja se odbojnost davatelja prema primateljima (klijenti, poslodavci, pacijenti, učenici, studenti), osorno i nepristojno ponašanje prema navedenima i sl. što dovodi do narušavanja međuljudskih i poslovnih odnosa.
Osoba koja pati od burnout sindroma često je usredotočena samo i isključivo na probleme umjesto na potencijalna rješenja istih. Također često vidi probleme tamo gdje ih uopće nema. Prema mišljenju stručnjaka posebno podložne riziku burnout sindroma su osobe inače niskog samopouzdanja i samopoštovanja, koje teško uspostavljaju kvalitetnu komunikaciju s okolinom, osobe koje imaju snažnu potrebu za priznanjem od drugih, koje nisu sposobne jasno postaviti vlastite granice te imaju visoka i nerealna očekivanja.
Također, određeni znanstvenici smatraju kako je pojava burnout sindroma izraženija među mladim ljudima i novima u struci kojima još uvijek nedostaje određeno životno i radno iskustvo.
Neki od najčešćih simptomi burnout sindroma su sljedeći: gubitak energije, kronični umor, osjećaj gađenja prema poslu, faksu, u školi, osjećaj besmisla, cinizam kojim se ljudi obično koriste kao vrstom obrambenog mehanizma protiv straha od neuspjeha, razočaranja i tjeskobe, zatim iznenadni izljevi bijesa, agresivnost, anksioznost, gubitak apetita, nesanica, depresija i pesimizam.
Kako bi izliječili, ali i prevenirali pojavu sindroma sagorijevanja, psiholozi savjetuju kako je ponajprije potrebno dozvoliti sebi odmor, dovoljno se naspavati i po mogućnosti zdravo se hraniti. Bavljenje tjelesnom aktivnošću također je poželjno.
Iako je stres gotovo nemoguće izbjeći, moguće ga je svesti na što manju moguću razinu. Da bi se to postiglo, potrebno je planirati i organizirati svoje vrijeme, svrhovito i pametno odrađivati poslove i zadatke, pronaći hobi koji volite uz koji se možete relaksirati i skrenuti misli sa svakodnevnih problema i pritisaka.
Naučiti reći „NE“ i potražiti pomoć i podršku među članovima obitelji, prijateljima i kolegama na poslu. Uloga institucija, pedagoga i odjela za ljudske resurse u pojedinim tvrtkama u prevenciji burnout sindroma također je bitna te oni također mogu pomoći u savjetovanju i rješavanju problema na poslu, školi ili fakultetu.
