Kategorije
Tko pita - skita!

Kako gospodariti svojim vremenom?

Lete rane dvadesete, to-do lista umjesto da nestaje sa zida, spustila se već do parketa.

Jedna stvar mi nije jasna, već te hvata nervoza kada moraš reći koliko imaš godina, a kada je riječ o 24 sata u danu glasaš za – premalo.

Potrebno je tako malo da postaneš uspješan u organiziranju svoga vremena. I obećavam ti da nećeš trebati zaključiti kako si izgubio vrijeme.

 

1.Postavi prioritete

Ovo je prva stepenica koja ti ne uzima previše vremena u dugoročnom procesu. Listu prioriteta određuj jednom u nekom vremenskom razdoblju (tjedno, mjesečno, godišnje…), zavisi od vrste posla kojim se baviš i što on iziskuje. Naravno, potrudi se ne stati na izradi liste. Drži ju na vidljivom mjestu i križaj zadatke koje obaviš, osjećaj moći je u pitanju. Listu si možeš postaviti i na mobitelu, kalendaru, u aplikaciji, ne trebaš biti prenapadan, ali čisto da te ti prioriteti prate kada se počneš gubiti u bujici obaveza.

 

2. Eliminaraj ometače

Ako si jedan od onih koji su prikovani za računalo, lako je pasti u čari društvenih mreža. Iako je 21. stoljeće i tehnologija je u punom jeku, privatni razgovori i poruke mogu sačekati. Odricanje od Facebooka, Instagrama, Twittera ili ignoriranje WhatsAppa i Vibera težak je posao, ali će ti uštedjeti mnogo vremena. Na kraju krajeva, zar stvarno nakon pet minuta odsustva na društvenim mrežama ima toliko toga novog za vidjeti koliko bi bilo da nisi na njima barem sat vremena?

 

3. Kreativan nered je jedna stvar, neurednost sasvim druga – Keep it clean!

Oni koji me poznaju reći će da imam blaži oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Iako to djeluje na podsvjesnom nivou, imam osjećaj kako uredan radni prostor svakako olakšava snalaženje i daje ti vremena koje inače potrošiš na, recimo, traženje dokumenata ispod hrpe odjeće koja već tri dana čeka svoj red u veš-mašini.  Neki kažu kako najbolje funkcioniraju u kreativnom neredu, ali kreativan nered je jedna stvar, a neurednost nešto sasvim drugo. Tjedno čišćenje od barem 15 minuta neka bude na tvojoj listi prioriteta. Svakako bolje nego oduzimati si cijeli dan na čišćenje kada za mjesec dana ne budeš mogao otvoriti vrata.

 

4. Počasti se pauzom

Pokušaj cijeli dan preležati ili sjediti za laptopom – garantiram ti da ćeš biti umorniji nego da si se kretao. Čini ti se da imaš previše zadataka i da ćeš si pomjeriti koncepciju ako uvrstiš pauzu u svoje obaveze? Naprotiv, ustani, istegni tijelo, popij kavu ili čaj, baci pogled kroz prozor i prozrači prostor. Potaknut ćeš cirkulaciju i organizmu omogućiti prijeko potreban kisik, bit ćeš osvježen i spreman za nastaviti dalje. Tvoj organizam uistinu je čudesan stroj koji u svakome trenutku nastoji uspješno upravljati svim procesima, ali jednako kao i svakom sustavu i aparatu, potreban mu je reset.

 

5. Osiguraj vrijeme za ljude koje voliš i koji te motiviraju

Ne priuštiš li sebi vrijeme za uživanje, vrlo brzo obaveze postat će ti kamen oko vrata. Umjesto da gospodariš njima, one će gospodariti tobom. Ne dopusti si da dođeš u poziciju gdje se pitaš koji je smisao svega ako nema zadovoljstva. Svoje zadovoljstvo stvaraš sam! Gotovo sam sigurna da si sa razlogom izabrao svoje prijatelje i ljude koji te okružuju. Možda pokrečući temu koja te muči, potakneš i kreativnost u svom prijatelju pa skupa uspijete riješiti dosad nerješivo.

Na poslijetku, koji je smisao izgraditi poslovno carstvo ako u njemu živiš sam?

 

Ako ti ne uspijeva u kratkom roku, daj vremenu vremena!

 

Kategorije
(Ne)kultura

23. Šoljanovi dani u Rovinju

 

Šoljanovi dani su književno-znanstvena manifestacija koja se održava svake godine u Rovinju. Zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu grada Rovinja, Gradskoj knjižnici Matija Vlačić Ilirik i Društvu hrvatskih književnika možemo, u vrlo ugodnom i ležernom ozračju, uživati u istraživanjima mnogih znanstvenika i pisaca. Ovaj književno-kulturni kolokvij uvijek je posvećen nekom aspektu Šoljanovog života; suvremenoj ili kulturološkoj temi te opusu njegovih suvremenika. Program je uvijek vrlo bogat,  popraćen izložbama, projekcijama, pjesničkim večerima, koncertima i kazališnim predstavama.

23. Šoljanovi dani (20. i 21. travnja 2018.) bili su posvećeni upravo liku i djelu Antuna Šoljana, povodom 25. godišnjice smrti i 85. godišnjice rođenja. Cilj ovoga skupa je ponuditi nova čitanja Šoljanovih djela i dati odgovore na pitanje zašto nam je i danas vrlo važan.

Ovogodišnji kolokvij otvorila je Rita Rumbolt interpretativnim čitanjem Šoljanove pjesme Sjeti se, mornaru, da si more. Zatim su se ravnateljica Pučkog učilišta Dubravka Svetličić i predstavnik gradskoga vijeća Valerio Drandić obratili posjetiteljima i izlagačima rekavši ponešto o samoj manifestaciji te zaželjeli dobrodošlicu u Multimedijalni centar grada Rovinja. Oboje su isticali važnost grada u Šoljanovom opusu. Posjetiteljima su se obratili Božidar Petrač i Ivica Matičević. U kratkom, poetiziranom govoru, Matičević se osvrnuo na onu staru da nitko nije nezamijenjiv. Sarkastično, zaključuje da ako je netko zamijenjiv, nemojmo ga ni imati. Sve kako bi ukazao da se velike nacije ne stide svojih malih pisaca, a mi se ne trudimo prisjećati onih velikih. Uvodni dio zaključio je Borben Vladović izvedbom Dedićeve pjesme. Time je odao počast dvojici velikana, Šoljanu i Dediću, koji su, kako smo kasnije čuli, bili bliski suradnici u kazalištu.

 

Moderator skupa bio je, jedan jedini, Ivica Matičević.

 

Susret je podijelio u tri dijela. U prvome dijelu izlagali su bivši predsjednici Društva hrvatskih književnika; Stjepan Čuić (Moji susreti sa Šoljanom), Božidar Petrač („Telegramski” glavosječa pjesnika od subote do subote ili prepoznavatelj pjesničkih vrjednota) i Borben Vladović (Geneza Šoljanove pjesme „Čarli Turina se vozi avionom“). U drugome dijelu govorile su Ana Batinić (Antun Šoljan i Društvo hrvatskih književnika) i Magdalena Dyras (Politički konteksti u životu i djelu Antuna Šoljana). U trećem i zadnjem dijelu izlagali su Antun Pavešković (Žrtvovni mehanizam u Kratkom izletu), Daniel Mikulaco ( 100 odabranih novela svjetske književnosti), Maciej Czerwinski (Sudbonosno putovanje na jug Šoljanove varijacije) i Božidar Cvenček (Šoljanovo magično oko).

 

Predstavljena je i knjiga Lično i literarno, izbor eseja neuvrštenih u knjige Antuna Šoljana. O knjizi su govorili Ivica Matičević i Tomislav Brlek koji su izbor i priredili.

Važnost ovakvoga događaja za studente kroatistike jest u tomu što mogu na vrlo ležeran način, iz prve ruke čuti nešto što se ne nalazi u literaturi. Često, kada učimo za ispite, orijentirani smo samo na faktografiju i interpretacije djela. (Ne)Popularna bolonja često nam ne dozvoljava da odemo dovoljno duboko u kakvu temu, da pisca upoznajemo i tako shvaćamo njegov opus. Stjepan Čuić govorio je o susretima s Šoljanom, prepričao nekakve događaje i Šoljanove komentare. Na takvo što rijetko se nalazi. Osvrnuo se na njegov kritički rad u Vjesniku, ali i na Šoljanove prijatelje i suradnike poput Ivana Slamninga. Sve je to bilo potrijepljeno datumima i citatima. Teško je dok učite uopće i misliti kako sve to povezati, kako jednog pisca dovesti u svezu s drugim. Nakon ovakvoga izlaganja steknete  drugačiju sliku. Sliku o Šoljanu, ne kao piscu kojeg čitamo za lektiru, nego o zaposlenom čovjeku, borcu, za vladajuće vrlo nezgodnog govornika. Koliko je Antun Šoljan važan pokazuju i nam naši gosti iz Poljske, Magdalena Dyras i Maciej Czerwinski, koji su svojim radovima ponudili druge perspektive u istraživanju njegovog lika i djela.

 

Najmlađi među izlagačima bio je Božidar Cvenček koji se u svome istraživanju usredotočio na Šoljanovo pjesništvo. Interpretirajući pjesmu Sjedim u restoranu, dovršio sam ručak, prikazao pjesnika koji spaja modernu i tradicionalnu poetiku, pridavši mu nazive poeta ludenspoeta doctus. Inače, iste povezujemo sa Slamningom. Cvenček može poslužiti kao primjer studentima, godine nisu mjerilo nečije ozbiljnosti. Iako vrlo mlad, pokazuje zrelost i ozbiljnost u pristupanju temi kao i u znanstvenim tekstovima.

 

Zaključit ću jednom pričom iz Čuićevog predavanja koja je, vjerujem, svima ostala u sjećanju jer je lijepo nasmijao prisutne.

 

Pričao je kako je sreo Šoljana u Radićevoj ulici. Ondje mu se Šoljan obratio rekavši: „Vidiš li što nas čeka?“ pokazujući na jednu pločicu. „Stave nam spomen-ploču i otvore odmah birtiju. A da bilo kojeg gosta pitaš što li je to na fasadi nitko ne bi znao dok ne pročita. A i kad pročita…“

Kategorije
Čavrljanje

Dolazak: Znamo li komunicirati?

Dolazak (Arrival) je znanstveno-fantastični film Denisa Villeneuvea, a inspiraciju je pronašao u  kratkoj priči Teda Chianga, Story of Your Life iz 1998. Sigurno jedan od boljih filmova u zadnjih nekoliko godina, ne zato što je drugačiji već što postavlja problematiku o kojoj malo tko promišlja. Čitajući recenzije ovoga filma većinom su svi orijentirani na samu priču, kadar snimanja, postavljanje vrijeme radnje u realnom i irealnom vremenu. Jedna od većih zamjerki filmu jest spora radnja i jako duge scene. Međutim, zaista, to i ne primijetite dok gledate. Na kraju i shvaćate zašto je tomu tako.

Mnogi su pisali kako je tema filma zapravo dolazak vanzemaljaca na naš svijet, možemo li jednog dana živjeti u simbiozi, amerocentričnost… Svakako da jest, međutim, mislim da je sam film puno dublji i problematizira nešto što je danas svakomu normalno, a to je jezik odnosno komunikacija, stoga se u ovom članku osvrćem na lingvistički aspekt ovoga filma. 

 

Glavna junakinja je lingvistkinja Louise Banks koju je, nakon pada dvanaest vanzemaljskih letjelica, angažirala američka vojska kako bi svojim znanjem pokušala odgonetnuti njihov jezik i tako ostvariti komunikaciju. Cilj  kominikacije jest otkriti zašto su zapravo došli.

 

Ne znam je li redatelj potražio lingvistički savjet  ili se samo dobro informirao, stav glavne junakinje prema jeziku možemo pratiti kroz cijeli film. Jezik je ono što nas okružuje, slika svijeta u kojemu živimo, način na koji mislimo… Danas je lako ostvariti komunikaciju s drugim, čak i ako taj ne poznaje naš jezik. Imamo jezik posrednik, najčešće engleski, kojim se obje strane razumiju. No, što kada ta druga strana nema govorni aparat poput nas, ne proizvodi glasove, kada se ne služi pismima koja poznajemo niti piše poput nas, lijevom ili desnom rukom?

 

Upravo misao da govornici različitih jezika percipiraju svijet oko sebe na različite načine, u lingvistici nosi naziv Sapir-Worfova teorija.

Ta teorija ističe međuovisnost jezične strukture i načina na koji ljudi percipiraju stvarnost. Dobila je ime po američkom lingvistu E. Sapiru i njegovu mlađem suvremeniku B. L. Whorfu, koji su ju prvi iznijeli. Sapir je u svojim radovima isticao da jezici, upravo zahvaljujući različitosti svoje strukture, na različit način oslikavaju stvarnost, što utječe na doživljaj svijeta njihovih govornika. Različiti jezici različito konceptualiziraju iskustva svojih govornika. Pa tako govornik hrvatskoga jezika gledajući kamen kako pada svoj doživljaj i opisuje takvom rečenicom Kamen pada. Dakle, u toj rečenici imamo dva elementa, imenicu i glagol. Imenica označuje tvrd predmet, a glagol izražava proces ili stanje. Govornik jezika nutka, koji pripada vakašanskoj porodici indijanskih jezika, isti događaj opisuje rečenicom u kojoj jedan element odgovara procesu u kojem sudjeluje tvrdi predmet od kamena, a drugi element izražava smjer u kojem se taj proces odvija. Najbliži ekvivalent hrvatskomu kamen pada na jeziku nutka  je nešto poput kameni dolje, imenica i prilog. Oba govornika verbaliziraju svoj doživljaj trenutka, međutim, konceptualizacija toga iskustva je drugačija. Jednomu kamen pada, drugomu ide prema dolje.

Primjere toga pronalazimo i u filmu. Dok mi stvaramo riječi, a riječi sklapamo u rečenice, vanzemaljci u filmu komuniciraju krugovima koji imaju svoje krivine, izbočine i stvarajući tako nove i različite pojmove. Tako za riječ čovjek njihov ekvivalent drugačiji. Ne sastoji se od grafema već krivina. Komunikaciju u filmu možemo promatrati i kao interkulturalnu.

 

Važno je vrlo dobro poznavati kulturu drugoga govornika kako bi se komunikacija neometano odvijala i razvijala. Također, semantika je od velike važnosti u svakodnevnom govoru. Primjer toga vidimo i u filmu. Cilj onih koji su istraživali i proučavali govor vanzemaljaca bilo dekodirati njihov način govora kako bi otkrili zašto su došli na naš planet. Nakon niza prepreki, glavna junakinja je uspjela shvatiti. Rusi su, nakon komunikacije s vanzemaljcima, shvatili da su došli po oružje i takvo što interpretirali kao najavu rata i naredili da se letjelice što prije unište. Naravno, sama riječ oružje vuče konotaciju rata, uništenja… Interpretacija njihovog simbola gotovo je stajala cijelo čovječanstvo. Louise Bank uspjela je shvatiti da se ne radi o oružju nego o oruđu. Semantički gledano, oružje je alat namijenjeno onesposobljavanju i ubijanju živih bića dok je oruđe ručno napravljen predmet kao pomoć pri obavljanju nekog posla. Oruđe u ovom slučaju ima preneseno značenje, dakle, vanzemaljci su čovječanstvu htjeli ponuditi pomoć za nekakve nadolazeće situacije u budućnosti. To oruđe je dobila upravo glavna junakinja. Što je, neću otkriti, pogledajte u filmu.

 

Još jedan važan aspekt u ovome filmu jest naglasak na neverbalnoj komunikaciji. Često naš verbalni govor ne prati neverbalan. Tako možete reći da vam nikako nije neugodno, a znoje vam se dlanovi i rumene obrazi. Tako pri prvom susretu s vanzemaljskim turistima Louise skida svoje zaštitno odijelo i približava im se. Time zapravo prikazuje sebe kakva jest, fizički, a prilazeći im bliže pokazuje želju za uspostavu komunikacije. Kada nekoga upoznajete pružate mu ruku, stisnete, nasmiješite izgovarajući svoje ime. Upravo ta neverbalna komunikacija najvažnija je prilikom ostavljanja prvoga dojma, stvara opuštenost i komunikaciju čini lakšom.

 

Izdvojila sam samo nekoliko stavaka o kojima bi trebalo razmišljati, a sam film ih sadrži puno više. Vjerujem da ćete ih uočiti. Gledanje ovoga filma, zaista, traži vaš umni napor i koncentraciju. Vjerujem da onomu komu je lingvistika strana, isto tako može dokučiti samu srž ovoga filma.  Dok glavna junakinja pokušava dešifrirati jezik vanzemaljaca, a sva napetost krije se u toj jezičnoj kriptografiji. Pitate se je li moguć takav način komunikacije, bojimo li se nepoznatoga, trebamo li se postaviti tako da budemo pasivni govornici? Umijeće komuniciranja, čini mi se, da se krije u tomu da ponekad obučemo cipele drugoga odnosno da sagledamo neke stvari kroz oči drugog i različitog. Opet, čini se, nismo toliko različiti koliko smo slični. U gradnji mostova, a ne zidova treba nam pomoći komunikacija. Pogledajte ovaj film, a nakon postavite si pitanje. Uz svo znanje o jeziku, kominikacijskim alatima, znamo li mi doista komunicirati?

Kategorije
Čavrljanje

Studentska kuhinja

 

 

 

Drage kolegice i kolege!

Evo, opet nam najavljuju hladnije kišne dane. Ne znam kako vi, ali meni se u takvim danima nikako ne ide do naše menze. U danima domovanja, stavljam svoju kreativnost na kušnju i pripremam ono što mi se nalazi u hladnjaku.  Tako sam prošli tjedan pripremila gustu juhu od leće. Ovaj recept prikladan je za vegetarijance i vegane, a što je najvažnije nije skupo.

 

SASTOJCI

1 luk

2 mrkve

2 režnja češnjaka

2 srednja krumpira

20 dag zelene leće

1 povrtna kocka za juhu

sol

papar

peršin

curry

 

PRIPREMA

  1. U većem loncu zagrijati malo ulja i staviti sitno nasjeckani luk. Pustiti da malo dobije boju. Zatim naribati mrkve, češnjak i dodati u lonac. Sve zajedno dinstati dok ne omekša.
  2. Za to vrijeme oguliti i narezati krumpir na kockice.
  3. Kada je povrće omekšalo dodati litru tople vode i ubaciti krumpir narezan na kockice. Kad proključa, pustiti da se kuha na laganoj vatri desetak minuta.
  4. Zatim dodati leću i povrtnu kocku za juhu. Dodati još tople vode i pustiti da kuha 4o minuta.
  5. Nakon četrdesetak minuta začiniti po želji. Dodati sol, papar, peršin i curry (dvije žličice).
  6. Maknuti lonac s vatre i štapnim mikserom pretvoriti skuhano u gustu krem juhu. Ako imate blender, još bolje.
  7. Vratiti na laganu vatru i pustiti da još jednom prokuha. Ako vam je juha pregusta, dodajte tople vode po želji.

 

Ovakvu juhu možete poslužit toplu ili hladnu, a za potpuni gastro doživljaj možete u nju nadrobiti integralne krekere i staviti žlicu kiseloga vrhnja. Ljudi, dobar tek!!! 🙂

Kategorije
Čavrljanje

Spavaš li mirno Ivane Pažaninu ;) ?

 

Primijetila sam kako u kulinarskom showu poput Tri dva jedan kuhaj, kada netko skuha osrednje jelo okarakteriziraju ga kao studentsko. Zašto? Žele li zaista da izreka kuhaš kao student postane sinonim za loše kuhanje? Moje stajalište je da kuhati kao student znači biti kreativan. Nije lako kuhati s ograničenim budžetom, a istovremeno se i zdravo hraniti. Kako bih dokazala svoju tvrdnju, prošetala sam se jednim trgovačkim centrom i odredila si da ću za 35 kuna kupiti namirnice i od njih napraviti zdravi obrok, koji može biti ručak, večera i oboje. Kupila sam 400 grama blitve (kada ju očistimo dođe do nekih 280 grama), 6 jaja, zelenu salatu, 500 grama posnog sira, prašak za pecivo i 20 dag nemasne šunke. Sastojke koje sam za ovaj recept imala kod kuće jesu brašno,ulje i začini. S tim namirnicama odlučila sam napraviti roladu od blitve punjenu posnim sirom i šunkom.

 

SASTOJCI ZA BISKVIT

4 jaja

2 žlice ulja

70 g brašna

1 žličica praška za pecivo

1 žličica soli

prstohvat papra

250 g očišćene blitve

POSTUPAK

  1. Blitvu očistiti i staviti u kipuću vodu. Kuhati 3 minute. Ocijediti, ohladiti i sitno narezati.
  2. Bjelanjke odvojiti od žumanjaka. Bjelanjke istući u čvrsti snijeg, zatim izmučkanim žumanjcima dodati ulje, ohlađenu nasjeckanu blitvu, začine i suhe sastojke.
  3. Smjesi od žumanjaka i blitve postupno dodavati snijeg.
  4. Dobivenu smjesu izliti u pekač, protvan, pleh ili ako ga već zovete, na koji ste prethodno stavili papir za pečenje.
  5. Poravnati i staviti u prethodno zagrijanu pećnicu, na 180 stupnjeva, 15 minuta.

 

NADJEV

  1. Posni sir staviti u zdjelu i u njega umješati začine po želji. Stavila sam češnjak u granulama, peršin i dalmatinsku mješavinu začina.

 

Kada je tijesto gotovo, pažljivo ga izvaditi i staviti na vlažnu kuhinjsku krpu. Pustiti da se malo ohladi, a zatim na njega ravnomjerno rasporediti začinjeni sir i šunku. Pažljivo zarolati. Preporuka je da roladu ostavite pola sata u frižideru ili više kako biste ju lakše mogli rezati. Dobit ćete veću roladu koju zasigurno nećete moći posjeti za ručak. Ostat će za večeru ili može poslužiti kao finger food kada vam dođu prijatelji. 🙂 Uz roladu poslužila sam i zelenu salatu. Nju također začinite po želji. Lagano, fino, zdravo i brzo.

DOBAR TEK!