Kategorije
Tko pita - skita!

Networking INSPIREs new beginnings!

Ako slučajno sugovornik ne razumije riječ, tim bolje! Odmah sam cool!

Sve više iz poslovnog i aktivnog svijeta izroni neka nova riječ, najčešće anglizam, čijeg pravog značenja nismo ni svjesni. Upotrebljavamo ju izvan konteksta ili dajemo značenje kojeg nema,

baratamo terminologijom,

vladamo engleskim,

pratimo najnovije trendove!

 

Jedna od tih riječi je i NETWORKING.

 

Networkingom se kod nas podrazumijevaju veze i poznanstva. On zahtijeva puno vremena i truda, a većina počne ulagati u njega tek kada traži posao ili treba uslugu.

Tada shvatiš da je možda ipak trebalo da ostaneš dobar sa fitness trenerom kako bi ti kroz čašicu razgovora dao nekoliko pametnih savjeta (ili shake) i kako si mogao prići tom čovjeku koji promovira domaći med na štandu i upoznati se s proizvodnjom, možda daljnjom nabavom.

Na svojoj vidljivosti trebalo bi konstantno raditi kako bismo, kada nam nešto zatreba, već imali izgrađene odnose i bili dio neke zajednice.

 

Jedan od popularnih načina umrežavanja ljudi postale su razne konferencije, u ovom slučaju, već spomenuta Inspire Me konferencijaodržana 24. ožujka na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli. Kroz osobno iskustvo na ovom primjeru rado ću vam otkriti drugu stranu medalje.

 

1.Pronađi kontakt, izađi iz zone komfora i javi se – Step your game up.

Ono što često zaboravljamo je to da mrežu kontakata gradimo i među kolegama u školi i na studiju. Uvijek postoji onaj dio kolega koji će sigurno završiti na visokoj funkciji u državnom ili privatnom sektoru. Kakve odnose razvijemo s njima u njihovim početcima odrediti će možemo li računati na njih u budućnosti.

U mravinjaku zvanom fakultet postoji kontakt koji te vodi baš do funkcije koju bi volio obnašati, kao volonter, na puno radno vrijeme, u budućnosti. Važno je znati da nekada ljudi iz tvojeg kruga neće biti zainteresirani istim misijama, ali to ne znači da u nešto ne možeš ući sam (“sam si se i rodio”).

Inspire Me konferencija, u ovom slučaju, uvijek potražuje mlade i studente koji su, neovisno o struci/studiju, usmjerenju i gradu, spremni uložiti praktično znanje, ali i steći isto iz raznih područja kao što su financije, marketing, PR, dizajn, novinarstvo, IT, multimedija, programi itd.

 

2. Manje priče, više djela – Your network is your net worth.

Uklapanje u neku zajednicu zapravo je dugotrajan proces, isto tako i sklapanje mreže svojih ljudi. Već bi tijekom prvih godina studija, jednako kao i posla, trebali početi odlaziti na stručne konferencije, sastanke i slična događanja. Kvaliteta nekog poslovanja ili studiranja može se mjeriti i ostvarenim odnosima s profesionalcima iz struke.

Inspire Me je ovog ožujka na FET-u okupio stručnjake iz raznih područja i raznih kadrova, dovoljno da svaka duša pronađe svoj kutak. Ono što ovakve događaje čini posebnima je i pristup ljudima. Do nedavno si Ivana Šarića vidio samo na reklami? Marka Lončara kako “diže željezo” na Instagramu? Ivani Mišerić poznaješ samo glas sa Otvorenog radija? Na spomen turističke kompanije Uniline nisi mogao spojiti osobu sa djelom?

Kad se uvjeriš da su to stvarne osobe od krvi i mesa, koje će ti pružiti ruku i popričati, shvatit ćeš da su mogućnosti da postigneš nešto jednako veliko – jednake.

U sklopu konferencije kompanije su predstavile i mogućnost zapošljavanja, a institucije mogućnost za pokretanje poslova. Sudionici su se upoznali s najnovijim trendovima u području tehnologije, od čega je vrijedno istaknuti radionicu s 3D printerima.

 

3. Promijeni ambijent, ali ne i interes – Don’t forget to party!

Netko može reći da se najbolji poslovi sklapaju na kavi, a drugi na poslovnom ručku. Treći će se složiti sa prethodnom misli kako su za to zaslužne konferencije. I svi će biti u pravu. Ali samo se jedan stvarno dobro zabavio. To je onaj četvrti koji je pratio svo vrijeme, ali ostao do kraja.

Najbolji se poslovi sklapaju na partyjima. 

Mnogo je slučajeva u kojima su se najbolji poslovi sklopili na taj način. Ako to nije bio slučaj, barem su odnosi sklopljeni u takvim prilikama pomogli da se kasnije realiziraju dobre poslovne suradnje.

Općenito najlakši način za povezivanje s ljudima je kroz poslovne i osobne interese. S profesionalnim povezujemo se na poslovnoj razini, ali nikako ne treba zanemariti osobne koji doprinose većoj povezanosti i povjerenju.

Na kraju svake konferencije, pa tako i Inspire Me, naići ćete na slučaj after party-ija. Naime, nakon službenog dijela konferencije slijedi druženje u klubu. U Puli je svoj prostor podijelio Shipyard Pub. Osim umrežavanja sa ambasadorima, predavačima, organizatorima i ostalim sudionicima, imaš mogućnost poslušati panel predavanja stručnjaka koji uz opuštenu atmosferu dijele svoje ideje o uspjehu u poslovnom i privatnom životu.

 

4. Vrijeme je novac, ulaži jednako – Act. 

Što ranije počneš graditi kvalitetne odnose, to je bolje po tebe. Iako neobično, često u početcima trebaš preuzeti proaktivnu ulogu i ti biti onaj koji će profesionalcima iz struke nuditi različite oblike suradnji, tražiti savjete i pomoć te prezentirati ideje.

Checkiraj skore datume prateći našu naslovnicu kako bi saznao gdje danas, gdje sutra i pridruži se aktivnostima.

 

Danas-sutra prehladit ćeš se, boljet će te grlo, gdje je onda onaj mali sa štanda sa domaćim medom kojeg si zaobišao?

Kategorije
Čavrljanje

THE feeling dobivanja pisama u 2018.

P. S. Neću spomenuti račune! Ali Zakon privlačenja hoću!

Negdje sam pročitala da su pisma vrlo intiman način komunikacije jer sadrže neizbrisiv trag pošiljatelja, osim vizualno, pismo ti suptilno prenosi miris nečijeg doma ili čak osobe.

Nerijetko govorim kako sam stara duša, koja se voli pronaći na mjestima i situacijama kao što je svemir ili beskrajna vožnja autom dok se puštaju bezvremenski hitovi, ili u ovom slučaju – pošta.

Biti će uskoro gotovo dva mjeseca otkad sam se vratila iz Španjolske. Kulturni šok, nove vještine i znanja, puno smijeha, još malo kulturnog šoka, nova prijateljstva. Da ne govorim o reakcijama kada sam saznala da ću putovati onamo. “Što mi kupuješ?”, “Što ćeš mi donijeti?”, “Ideš u Španjolsku!”, “Sangria!”, “Želim (ubaci klasičan autohtoni suvenir po želji)” i tako dalje. Sve to sa još malo upitnika i uskličnika. Prethodno smo razgovarali na ZUM-ovom sastanku kako je običaj da se nakon svakog putovanja šalju razglednice na adresu ureda i poprilično mi se svidjela ta ideja pa sam odlučila kako će moj odgovor na sva njihova pitanja biti – apsolutno ništa!

Neću joj kupiti privjesak, neću mu kupiti magnet, niti majicu. Poslati ću im razglednice! Mislim si, i to je svakako alternativa za “zapravo sam te se sjetila”.

Čak ako nečija reakcija i bude “My friend went to Spain and all I got is this postcard!?”, imala sam spreman odgovor. Pa gdje ćeš bolje od dijelića španjolskog zraka, mrlje dobre pive ili Tinta, koji mi je slučajno kapnuo dok sam te pozdravljala na papiru?

Dva tjedna nakon što sam se vratila pristizale su mi reakcije prijatelja, poznanika i obitelji (poslala sam ih 15-tak, da), bili su oduševljeni. “Koliko dugo nisam dobila razglednicu!”, “Toliko mi je drago da si mi poslala razglednicu!” i slično.

Laknulo mi je.

Pomislila sam kako bih voljela dobiti i ja neku neočekivanu razglednicu, pismo. DA, pismo bi bilo lijepo dobiti! Još ljepše bi bilo čitati ga!

U tom trenutku valjda se aktivirao onaj Zakon privlačenja, koji se sve više u današnje vrijeme provlači po blogovima, ustima životnih trenera, kojemu se toliko diže čitanost jer ga pokušavaju razumjeti (čekaj… diže čitanost? Key words game strong, hm, pa ne mogu reći da ga nisam spomenula…).

Prije nekog vremena, čula sam se sa svojim domaćinom iz Španjolske, prisjećamo se uspomena sa njihovog putovanja nama, sa našeg putovanja onamo, razmjenjujemo iskustva. Zaustavi se odjednom i kaže kako nešto mora podijeliti sa mnom jer ga je strah (vjerojatno rečenica koja poslije one mamine “Moramo razgovarati!” u meni probudi najviše pitanja i nervoze).

Poslao mi je pismo! 

Nije siguran je li dobro ispunio onaj formalni dio sa adresom. Pomislim, ne daj Bože da skrene sa puta! Konačno ću dobiti pismo, ma kakvo da bilo, nešto na papiru, pisano rukom!

Ipak, neću vjerovati u taj Zakon.

Nekako mi je ljepše vjerovati da je netko zapravo dobro upoznao mene na tom putovanju koje smo isprva shvatili kao samo još jedno upoznavanje nečije kulture.

Odaberite osobu, odaberite riječi, uzmite komad papira i pošaljite pismo. Taj osjećaj neizvjesnosti ne može se mjeriti sa onim kada čekate nečiju poruku na Messengeru ili Viberu, jednako kao što se fizički dodir poruke ne mjeri sa samo seenom iste.

 

Stay tuned, kao što sam ja in tune sa poštom ovih dana pa možda podijelim sa vama dijelić te naše održane komunikacije.

 

Hešteg zakon privlačenja.

Kategorije
Tko pita - skita!

TA-DAAA! Okršaj kultura no. 2

Evo nas, dragi ljudi, i u zadnjem tjednu ovog semestra, pa tako i u mom zadnjem članku o dragoj nam Španjolskoj! Kako sam se u zadnjem članku malo više okrenula sebi – evo opet samo o sebi priča –  ovaj posljednji put se vraćam na temu Španjolaca i njihovih ‘ludih’ navika.

Paaa tako, predstavljam još zabavnijih 5 razlika (ili sličnosti?) Španjolske i Hrvatske:

1. HEJ! VOLIMO I MI SPAVATI!

Španjolci su pametan narod. Dok se mi tu mučimo i pokušavamo šefu ili profesoru objasniti zašto nam se oči zatvaraju tamo oko 2 sata uz onu slavnu rečenicu ‘tek sam jeo/jela’, Španjolci to nazovu običajem, tradicijom, baštinom, identitetom ili kako već god i daju prigodan naziv – SIESTA!

Bilo samo ‘ubijanje oka’ (da te nešto i naučim: Talijani kažu ‘Spava kao anđeo’ – nismo uopće agresivni naspram njih…) ili baš drijemanje od sat vremena ili duže, siesta znači zatvaranje trgovina, prestanak rada i ODMOR. Možda su zato tako opušteniji i pozitivniji… MA TKO JE OPUŠTENIJI, SAD ĆU SE ŽALIT!

 

2. PRIČAJ ENGLESKI DA TE HRVATI MOGU RAZUMJETI.

Sasvim nonšalantno kažu: “Nas je kao populacije puno, pa nema potrebe da se engleski uči u tolikim količinama”. Ma dobro, ali Yo no hablo Espanyol, amigo! (uopće nisam stereotipna…). Tako dođemo na predavanja o društvenim mrežama, marketingu, novinarstvu i tko zna već čemu, ali moje misli nakon ručka ne mogu popratiti zašto je nebo plavo, a kamo li prevoditelja (dobrog, ali nedovoljnog ako je u pitanju siesta).
Barem u tom pogledu, mi smo se pokazali kao VRSNI govornici engleskog jezika (kao što mi imamo russian accent, imaju i oni španjolski, no worries, al’ je njihov divan, a ne strog i agresivan, pa im ne možeš zamjeriti).

3. SAMO NEKA JE IĆA I PIĆA (POSEBICE PIĆA)

Nisam sigurna je li to tako i inače tamo, ali ako želiš popiti nešto onako, pa znaš, ne baš sokić – radi se o pivu ili Tintu de Verano. I to je to otprilike (ako ne brojimo klubove). Zaboravila sam i na Radler (pa kako sam ga samo mogla zaboraviti?). Ako ideš u Španjolsku nemoj slučajno ispasti glup/a kao ja, pa doći u seoski kafić i reći pivo, ali koje imate? Odgovor je: imamo samo jedno. Nemoj me krivo shvatiti, super je to njihovo jedno, svakako bolje od tinta koji je lošija verzija sangrije.

Još nešto moram podijeliti s vama. Ako želiš piti pravu sangriju, morat ćeš ju napraviti sam – baš kao i mi. Ali nije to ključno, već njihova reakcija na Sangriju: “Ovo je odlično! Vi Hrvati ste baš pametan narod (…), kad je zima – pijete topli alkohol!” I stvarno se zapitaš zašto dosad već nismo preuzeli vodstvo EU, jer OSVJEŠTAVANJE.

4. POHANO I OBOJENO…MMM (??)

Kao što sam već napomenula, ova nacija obožava krumpir i jede ga u svakoj prilici. Skoro u jednakoj količini su nam na stol stizali kalamari (lignje), na što je meni vilica (donji dio čeljusti, ne onom kojom jedem) pala do poda. Nisam to ni u jednom slučaju očekivala. Zato sve što imaju, ako mogu spohati – pohano je. Lignje, krumpir, povrće, okruglice… Čudno da nije bilo pohanog mesa – što je ujedno najpoznatije i skoro pa jedino na našim područjima (puni smo iznenađenja!). Međutim, njihova barbeque pizza je fantazija okusa u ustima. Roštilj i pizza, mislim da je to prava win-win situacija. Kao prilog mnogim vrstama pizza – pogađate, krumpir (za promjenu pomfrit).

 

Zato kada dođe vrijeme desertu, nekako moliš Boga da je puding. Normalan puding. Znaš, čokolada, vanilija, hajde i jagoda ako se baš osjećamo ludo. Opet bi se prevarili! Kreme i želatine različitih boja (primamljivo) koje imaju okus po žvakaćim gumama ili šećerom natopljenim slatkišima iz djetinjstva (malo manje primamljivo).

5. SVI SMO JEDNAKI?

Nisam sigurna je li ta jednakost spolova toliko izražena samo kod naših domaćina, budući da i oni pišu za portal, ili je pak tamo to ‘normalno’. Ovdje pričamo o jednakosti samo ako treba gurat’ Forda, pa čuješ muške ‘Htjele ste jednakost, imate ju. Daj ti primi za lijeva vrata.’ Dok Španjolci izrazito njeguju jednakost spolova i važno im je to prikazati i još više naglasiti. Naravno da sam se malo šalila, nije baš toliko drastično kod nas, ali nije da se o tome toliko ni priča. I dalje se gleda na razliku muškarca i žene na konzervativan način i nekako spontano se sve odvija – ali nikako na liberalan način. Možemo učiti od naših kolega Španjolaca!

Nemojte plakati. Dajjj i ja ću. Ali stvarno nemoj, nema smisla. Brišući suze, ponovno priopćavam (ponavljanje – majka znanja) da je ovo moj posljednji članak s temom divnih Španjolskih ljudi. Ali nemoj tugovati! Naći ćemo mi već neku drugu zajedničku temu, pa nije smak svijeta. Osim ako Vidoviti Milan ovo ne čita, onda sam sigurna da je on već predvidio smak svijeta, ali sam ja u zabludi.

“Preživite još ova tri dana” – reče ona nadobudno kao da ne slijede ispiti.

 

Kategorije
Čavrljanje

Španjolska vs. Hrvatska

Borba sa Španjolskom?? Dobro, ne moraš odmah uzimati kokice i prepričavati frendovima…Ne, nećemo se boriti, već samo malo uspoređivati (zločesti smijeh).
Naime, ideja dolazi od mog putovanja u Španjolsku preko ZUM organizacije vezano uz projekt “Community makers” još u 12. mjesecu prošle godine. Da, da…Sad se povlači pitanje “A di sam se nakon mjesec dana sjetila pisati o tome?”, e pa da, jer ROKOVI i sljedećih nekoliko utoraka ću se potruditi podijeliti još nekoliko informacija o španjolskom iskustvu (nije reklama ;))

Da budem kratka i slatka jer znam da nemaš vremena sad prelistavati tko zna koliko dugačke tekstove, predstavljam ti 5 razlika Španjolske i Lijepe Naše:

1. POTATO! POTATO EVERYWHERE!

Krumpir, krumpir i još malo krumpira od gore. Španjolci jedu, usudila bi se reći, zabrinjavajuće količine krumpira u SVAKOM jelu. Još jedna razlika: imaju bar četiri/pet sljedova jela (pogodi koja namirnica ima demokratsku većinu) gdje svaki dolazi zasebno iako bio samo prilog kao što je to kod nas. Pojesti više “krumpira na kajganu” ili će doći još jedan slijed nečega još ukusnijeg? May the odds be ever in your favor…

2. ČEK, ČEK..AHA, GRLIMO SE.

Ajde probaj još jednom pružiti ruku majci svoje domaćice! Kako mi to ovdje radimo pri upoznavanju, ja ženi pružam ruku (istina da ću boraviti tamo sljedećih nekoliko dana, al’ svejedno je to bio prvi susret), a ona objeručke mene prihvaća, grli i ljubi, njihov pas (Foxy u <3) skače, domaćici je neugodno, a brat i otac sa strane već spominju Luku Modrića (poznaju više hrvatskih nogometaša nego ja)…

3. LUKA? DA, DA, IMA I ONAJ DRUGI..

Priceless osjećaj kad prvu noć spavaš kod nove cimerice, a njen brat (iako sramežljiv) dolazi u sobu obučen u dres Luke Modrića donosi temu hrvatskih nogometaša (da sam znala, malo bi Googlala). Ja naravno pokušavam započeti konverzaciju, ali takav entuzijazam oko hrvatskog nogometa čak ni kod nas nisam doživjela. Učiš na faksu da je doživljaj ono što čini destinaciju…e pa, doživljaj oca i sina koji zajedno treniraju i žive za nogomet, pa ti odjeveni u dresove nabrajaju hrvatske nogometaše, nikad neću zaboraviti. Naprijed, Luka!

4. KLUB = LEŽERNOST, PLES I MALA KOLIČINA ALKOHOLA?

I to sam doživjela… Jest riječ o selu i lokalnoj diskoteci, ali i to se računa. Kad kažem ležernost, doslovno mislim na ‘casual friday odjeću’. Došla sam kako kod nas nikad ne bi mogla, premda se radilo o lokalnom klubu (Uljanik je izuzetak). A ples? Ne ono što vidiš po klubovima u Hrvatskoj (sve, samo ne ples), već ples najčešće dvoje ljudi uz mrdanje kukova i Bachatu ili neki drugi društveni ples. Kada probaš to, više ti ples u grupi nije zabavan, trust me. Muzika? Ako ti je ritam Despacita poželjan u klubu, zamisli svaku pjesmu takvom… Nema amerikanizacije, jer na španjolsku muziku možeš plesati za razliku od pjesme Tonija Cetinskog koju puste kako bi izašao iz kluba da tete mogu počistiti. I da, najdivnija stvar od svega: ne piješ da bi se zabavljao, zabava dođe sama od sebe uz takvu atmosferu (iako vjerujem da to ovisi o ‘sklopu’ u glavi).

5. KAKO TO MISLIŠ “PIJENJE NA JAVNOM MJESTU NIJE DOZVOLJENO”!?

Znam da zakonom nije ni u Hrvatskoj, ali svi dobro znamo koliko je na snazi (sva sreća za mlade danas). Kada sam izašla iz restorana uzevši ostatak svoga ‘Tinto de verano’ – nešto nalik Sangriji (šteta ostaviti, netko je platio) i prošla dobrih nekoliko stotina metara, netko od Španjolaca mi kaže da, zamisli, policija kažnjava ako se u centru Toleda šetam s čašom koja sadrži alkohol..pih! Europe reality check na par sekundi, pa do smeća, ispiješ do kraja naravno (ponavljam da je netko platio) i nastavljaš iako i dalje pod dojmom (doživljaj je proizvod koji destinacija prodaje – i to kakav!)

Međutim, neke stvari smo zaključili kako su nam jednake – nedostatak posla, seljenje mladih, država u krizi, topli i vedri ljudi, pozitivnost. Nema straha, ipak nismo toliko drugačiji! 🙂