Danas, 21. ožujka, obilježavamo Svjetski dan poezije. Ovaj je datum ujedno i prvi dan proljeća kao i rođendan Ivana Gorana Kovačića. Povodom toga, u Hrvatskoj se održava i festival Goranovo proljeće. Riječ je o festivalu koji domaćoj publici predstavlja mlade i darovite pjesnike iz Hrvatske, Europe i svijeta. World Poetry Day UNESCO je proglasio još 1999. godine. Cilj jest promicanje kulture, širenje pisane riječi, poučavanje i objavljivanje pjesama nacionalnih i regionalnih autora.
Slavljenje stihova ipak seže u daleku prošlost. Slavio se od 1505., nekada u listopadu i studenom, najčešće 15. listopada kada je rođen slavni rimski pjesnik Vegilije.
Većina nas vodi ubrzan način života i često nemamo vremena nekomu uputiti lijepu i toplu riječ. Iz toga je razloga 2014. godine pokrenut Poetry projekt u kojemu je veliku ulogu odigrao Julius Meinl. U kafićima koji koriste upravo tu marku kave, na ovaj dan, valuta plaćanja jest poezija. Tako biste, primjerice, kavu mogli platiti vlastitom pjesmom, pjesmom najdražeg pjesnika ili pak poetiziranim mislima. Tako provjerite rade li u vašem omiljenom kafiću Julius kavu i možete li ju platiti pjesmom. U mom omiljenom, Cybercafeu, nude besplatnu kavu za napisane stihove. 😉
Čitate li poeziju?
Poeziju teško definiramo, a mnogi ju opisuju kao dosadnu, neshvatljivu. Postoje školske definicije, međutim, mišljenja sam da koliko ljudi postoji, toliko i definicija za poeziju. Profesor mi je jednom prilikom postavio pitanje što je za mene poezija. Nisam znala odgovoriti. Toliko pročitanih knjiga i stihova, večeri poezije je iza mene, a ja nisam znala odgovoriti na tako jednostavno pitanje. Je li jednostavno uopće? Ono što sada ovdje mogu napisati jest da je poezija osjećaj, napisani, opisani, doživljeni. Osjećaj potaknut srećom, boli, nostalgijom, ljubavlju, nježnošću… Poeziji smisao daje onaj koji ju čita i interpetira. Jacques Prévert, francuski pjesnik, poeziju je opisao ovako: Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.
Pišete li poeziju?
Poezija je izraz ljudskog duha u osjećajnom jeziku. Ne biste vjerovali, ali mladi zaista pišu poeziju. Dokazuje nam to i popularnost večeri poezije u našemu gradu. Zastanite danas, na tren, uputite nekomu dva-tri stiha, onako iz srca, proslavite ovaj dan. Umjesto nekakvog pametnog zaključka odlučila sam vas počastiti stihovima mojih kolegica.
tebi ne trebam ja
volim te dok čitaš
tihu noćnu poeziju
na skurčenom kauču
u ogrtaču s rupama
na prostim mjestima
ti nisi star
i ne trebaju ti naočale
tebi treba netko tko
gleda na sat
netko tko će htjeti
slušati tvoje priče
i na vrijeme
ići na spavanje
volim te dok ne slušaš
riječi iz mojih ustiju
u pedeset i sedam kvadrata stana
koje odbijaju se od svega i
završavaju tamo
gdje najmanje trebaju
ti nisi star
i ne treba tebi viagra
tebi treba netko tko neće otići
ako otvoriš mu prozor
netko tko vikendom peći će kolače
i čupati obrve češće
nego otputovati u nepoznato
netko tko razlikuje svilu od satena
i slaže košulje po bojama
ali po njima dijeli i ljude
volim te još i više
sada kada znam da sve si ono što ne volim
i što si ti u mojoj pjesmi
tako mlad
a tako star
(Tea Jakšić)
IGRALIŠTE LJUBAVI
Na igralištu ljubavi
ližu se gubavi.
Vole se novi,
tuku se stari.
Na igralištu ljubavi
mokro je u travi.
Na igralištu ljubavi
žele se parovi.
Sklapaju se brakovi.
Na igralištu ljubavi
zamišljaju se svatovi.
Na igralištu ljubavi
prevare se događaju.
Svađaju se mace
Pare se psi.
Na igralištu ljubavi ima
sunca i kiše,
ima svjetla, ima tame
ima i uputa kako sklapaju se sprave.
Ima li tamo plesa i pjesme?
Ma na igralištu ljubavi ima svega!
Ima smijeha, ima plača
i kvragu dragi
eno i tvojih prljavih gaća!
Naslovi
Povrh svega,
izvan dosega,
uporna rima,
nekontrolirana klima.
Oprostite na smetnji,
sigurno imate pametnijeg posla.
A, možda se i varam.
(Vedrana Štefančić)
očiju plavih
ocean.
gubim se u dubini.
kestenje,
oka dva,
Mošćenička Draga,
Istra.
Veslima razbija sliku,
kristalno čisto
more.
U srcu
bura!
Pa jugo.
Čamac opet tiho plovi.
(P. Pavličević)
