Znam što misliš. “Kako će se oni sjećati, kad se ja ne sjećam što sam jučer jeo.”
Ovaj mit/istina o mišićnoj memoriji (Muscle memory – dobro je prevedeno, nećemo se igrati prevoditelja filmskih naslova) se provlači kroz članke već duže vremena, posebno po portalima koji se bave zdravljem i treniranjem. Postoje dva tipa mišićne memorije: ona koja pomaže da se vratimo u staru formu i ona koja omogućava da vozimo bicikl iako na njega nismo sjeli godinama.
1. TIP:
Lakše ti je prvi put učiti za neki ispit ili s druge strane samo se prisjećati gradiva? Upravo to. Mišićnim ćelijama ili pak masnim ćelijama lakše je vratiti se ka starome, nego raditi sve ispočetka. Komplicirane definicije rečene jednostavnim riječima, radi se o vraćanju mišićnih ćelija u stari oblik, pa je zbog toga takav proces mnogo lakši i vremenski kraći od procesa prvobitnog širenja i multipliciranja.
Ako si ikada, zbog obaveza, povreda, bolesti ili bilo kojeg drugog razloga prije više mjeseci ili godina prestao/la trenirati, motivirat ću te činjenicom da i dalje raspolažeš s mogućnošću brzog povratka u staru formu (dakako, šanse su manje što smo stariji jer je teža izgradnja mišića, ali je lakše održavanje).
Vrlo važno je shvatiti da prvi efekt treninga nije veličina, nego stvaranje jezgra koje izgrađuje mišićno tkivo i čini ga jačim i fleksibilnijim. Iz toga razloga fit, “nabildano” i/ili zdravo tijelo ne dolazi preko noći, ali zato tijelo pamti što je super za dugoročni period!
2. TIP:
Koliko puta si izašao/la iz kuće i prošao par metara razmišljajući onu poznatu ‘Jesam li zaključao/la?’. Već rutinski, tvoje je tijelo odradilo radnje u žurbi koje su kasnije mozgu nejasne upravo jer su mišići i tijelo radili dok je mozak ‘bio na paši’.
Iako je takav primjer slučajan, ovi sljedeći se mogu dostići kontinuiranim vježbanjem: sviranje instrumenta, pletenje (kose, čarapa), plesanje koreografije, vožnja bicikla ili rola te štošta drugo.
Ja mogu priznati da sam svjesno započela pisati ovaj članak upravo zbog vlastitog iskustva. Plešući već dugi niz godina i pamteći mnogobrojne koreografije, i dan danas se sjećam pokreta iz nekih od prije dvije, tri pa i pet godina. Tijelo je kontinuiranim ponavljanjem zapamtilo i da sada krenem plesati na koreografiju staru 5 godina, tijelo bi znalo kamo treba ići koja ruka ili noga.
European Journal of Applied Physiology otkriva da trening (kakav god) popravlja čovjekovu koordinaciju u različitim mišićnim grupama, pomažući tijelu da zapamti određene pokrete. Ovo pamćenje pokreta navodno ne dolazi iz samih mišića, već iz glave. Tako reći, pokreti su uskladišteni u mozgu, koji kodira informacije i bilježi pokrete, čuva ih u dugoročnoj memoriji, a prije nego se tijelo upusti u ponavljanje određenih pokreta, mozak mišićima šalje impulse (naređenje). Senzori primaju impuls i sjećaju se.
“Zalihe memorije” se grade –> ponavljanjem, ponavljanjem i ponavljanjem.
Neka su istraživanja pokazala da su srce i kardiovaskularni sustav također uključeni u memoriju i pamćenje koje se kasnije pozitivno odražava na tijelo.
NEMOJ GUBITI ŽIVCE (ipak ti na posljetku trebaju kako bi pamtio/la) ili biti razočaran u sebe i svoje tijelo, već tijelu pruži malo strpljenja i vremena, a ono će brzo reagirati i pokazati da nijedan nekada odrađen trening nije bio uzaludan.
“Mišićna memorija je saveznik nesalomljivih.” Samo ću na kraju reći da više ‘nije sve u glavi’, odsad je ‘SVE U MIŠIĆIMA’!