Kategorije
Tko pita - skita!

Networking INSPIREs new beginnings!

Ako slučajno sugovornik ne razumije riječ, tim bolje! Odmah sam cool!

Sve više iz poslovnog i aktivnog svijeta izroni neka nova riječ, najčešće anglizam, čijeg pravog značenja nismo ni svjesni. Upotrebljavamo ju izvan konteksta ili dajemo značenje kojeg nema,

baratamo terminologijom,

vladamo engleskim,

pratimo najnovije trendove!

 

Jedna od tih riječi je i NETWORKING.

 

Networkingom se kod nas podrazumijevaju veze i poznanstva. On zahtijeva puno vremena i truda, a većina počne ulagati u njega tek kada traži posao ili treba uslugu.

Tada shvatiš da je možda ipak trebalo da ostaneš dobar sa fitness trenerom kako bi ti kroz čašicu razgovora dao nekoliko pametnih savjeta (ili shake) i kako si mogao prići tom čovjeku koji promovira domaći med na štandu i upoznati se s proizvodnjom, možda daljnjom nabavom.

Na svojoj vidljivosti trebalo bi konstantno raditi kako bismo, kada nam nešto zatreba, već imali izgrađene odnose i bili dio neke zajednice.

 

Jedan od popularnih načina umrežavanja ljudi postale su razne konferencije, u ovom slučaju, već spomenuta Inspire Me konferencijaodržana 24. ožujka na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli. Kroz osobno iskustvo na ovom primjeru rado ću vam otkriti drugu stranu medalje.

 

1.Pronađi kontakt, izađi iz zone komfora i javi se – Step your game up.

Ono što često zaboravljamo je to da mrežu kontakata gradimo i među kolegama u školi i na studiju. Uvijek postoji onaj dio kolega koji će sigurno završiti na visokoj funkciji u državnom ili privatnom sektoru. Kakve odnose razvijemo s njima u njihovim početcima odrediti će možemo li računati na njih u budućnosti.

U mravinjaku zvanom fakultet postoji kontakt koji te vodi baš do funkcije koju bi volio obnašati, kao volonter, na puno radno vrijeme, u budućnosti. Važno je znati da nekada ljudi iz tvojeg kruga neće biti zainteresirani istim misijama, ali to ne znači da u nešto ne možeš ući sam (“sam si se i rodio”).

Inspire Me konferencija, u ovom slučaju, uvijek potražuje mlade i studente koji su, neovisno o struci/studiju, usmjerenju i gradu, spremni uložiti praktično znanje, ali i steći isto iz raznih područja kao što su financije, marketing, PR, dizajn, novinarstvo, IT, multimedija, programi itd.

 

2. Manje priče, više djela – Your network is your net worth.

Uklapanje u neku zajednicu zapravo je dugotrajan proces, isto tako i sklapanje mreže svojih ljudi. Već bi tijekom prvih godina studija, jednako kao i posla, trebali početi odlaziti na stručne konferencije, sastanke i slična događanja. Kvaliteta nekog poslovanja ili studiranja može se mjeriti i ostvarenim odnosima s profesionalcima iz struke.

Inspire Me je ovog ožujka na FET-u okupio stručnjake iz raznih područja i raznih kadrova, dovoljno da svaka duša pronađe svoj kutak. Ono što ovakve događaje čini posebnima je i pristup ljudima. Do nedavno si Ivana Šarića vidio samo na reklami? Marka Lončara kako “diže željezo” na Instagramu? Ivani Mišerić poznaješ samo glas sa Otvorenog radija? Na spomen turističke kompanije Uniline nisi mogao spojiti osobu sa djelom?

Kad se uvjeriš da su to stvarne osobe od krvi i mesa, koje će ti pružiti ruku i popričati, shvatit ćeš da su mogućnosti da postigneš nešto jednako veliko – jednake.

U sklopu konferencije kompanije su predstavile i mogućnost zapošljavanja, a institucije mogućnost za pokretanje poslova. Sudionici su se upoznali s najnovijim trendovima u području tehnologije, od čega je vrijedno istaknuti radionicu s 3D printerima.

 

3. Promijeni ambijent, ali ne i interes – Don’t forget to party!

Netko može reći da se najbolji poslovi sklapaju na kavi, a drugi na poslovnom ručku. Treći će se složiti sa prethodnom misli kako su za to zaslužne konferencije. I svi će biti u pravu. Ali samo se jedan stvarno dobro zabavio. To je onaj četvrti koji je pratio svo vrijeme, ali ostao do kraja.

Najbolji se poslovi sklapaju na partyjima. 

Mnogo je slučajeva u kojima su se najbolji poslovi sklopili na taj način. Ako to nije bio slučaj, barem su odnosi sklopljeni u takvim prilikama pomogli da se kasnije realiziraju dobre poslovne suradnje.

Općenito najlakši način za povezivanje s ljudima je kroz poslovne i osobne interese. S profesionalnim povezujemo se na poslovnoj razini, ali nikako ne treba zanemariti osobne koji doprinose većoj povezanosti i povjerenju.

Na kraju svake konferencije, pa tako i Inspire Me, naići ćete na slučaj after party-ija. Naime, nakon službenog dijela konferencije slijedi druženje u klubu. U Puli je svoj prostor podijelio Shipyard Pub. Osim umrežavanja sa ambasadorima, predavačima, organizatorima i ostalim sudionicima, imaš mogućnost poslušati panel predavanja stručnjaka koji uz opuštenu atmosferu dijele svoje ideje o uspjehu u poslovnom i privatnom životu.

 

4. Vrijeme je novac, ulaži jednako – Act. 

Što ranije počneš graditi kvalitetne odnose, to je bolje po tebe. Iako neobično, često u početcima trebaš preuzeti proaktivnu ulogu i ti biti onaj koji će profesionalcima iz struke nuditi različite oblike suradnji, tražiti savjete i pomoć te prezentirati ideje.

Checkiraj skore datume prateći našu naslovnicu kako bi saznao gdje danas, gdje sutra i pridruži se aktivnostima.

 

Danas-sutra prehladit ćeš se, boljet će te grlo, gdje je onda onaj mali sa štanda sa domaćim medom kojeg si zaobišao?

Kategorije
Čavrljanje

Od ponedjeljka ću (čitaj: nikad)

Zdrava hrana, teretana,
svuda tijela nabildana,
Moji doma slatko kupuju,
suze krijem, one padaju.

Ožujak je ušao u svoju drugu dekadu, 3. mjesec u godini iliti 3. mjesec po redu u kojemu se nastavljamo lagati da mijenjamo navike.

Sjećaš se kada si se probudio 1. siječnja? Nikad bolje nije palo!

Ponedjeljak!

Prvi dan u mjesecu!

U godini!

Kako zvučan dan za okretanje nove stranice u životu.

Ne bih voljela otići krivim putem, govoriti o tome koliko se lažemo, time probuditi negativu i demotivirati vas, a još je do ljeta ostalo SAMO onoliko koliko je već prošlo od Nove godine (ups!).

Zamisli se u morskoj oluji, samog na pučini kako upravljaš brodom, naizgled je teško, ali ako se fokusiraš na horizont više nego na valove, u daljini negdje vidiš taj svjetionik.

Svjetionik je cilj koji brodom ganjaš.

Valovi su tvoji izgovori.

Oluja je tvoje trenutačno stanje, a brod tijelo kojim vladaš i nimalo mu se ne sviđa što biva ošamaren tim valovima.

 

Hajmo pronaći odgovor za svaki izgovor!

 

SITUACIJA #1
“Pada kiša.”

Dok vodiš borbu o tome koliko ćeš biti mokar na putu do teretane i po povratku, daješ kiši mogućnost da počne jače padati. Ne daj se uvjeriti da si od čokolade, ako ju već toliko konzumiraš.

 

SITUACIJA #2
“Kasnije ću.”

Netko je rekao da riječ “kasnije” u više navrata može biti upotrebljena umjesto riječi “nikad“. Ne izgovaraj to. Planovi su da propadaju i plan b je samo jedan od ostalih 30, koliko ih hrvatska abeceda podržava, koji se ne ispune, odgode i ostanu zaboravljeni kao kelj i brokula u frižideru.

 

SITUACIJA #3
“Ne mogu si to priuštiti.”

Bez ulaženja u ičiji novčanik i bankovne transakcije mogu zaključiti kako u današnjem neograničenom svijetu informacija i socijalizacije možeš pronaći podatak/poznanika koji zna više, od kuda možeš krenuti dalje. Tko je rekao da se vrhovi postižu SAMO skupim programima i trenerima.
Ne košta pokušati sam. U sobi. U dnevnom boravku. Na plaži. Na livadi.

 

SITUACIJA #4
“Sramim se.”

Ako je sram jedini razlog zbog kojeg ne pokušavaš, nikada se nećeš osjećati bolje. U sebi znaš da možeš i želiš, ali koči te grč početka. Nisu se ni Mike Tyson ni Schwarzeneger rodili kao bogovi i batine kakvima ih znamo. Bili su na nuli.

Čovjek uči dok je živ, a start i znanje su kao najljepša, a nedodirljiva djevojka koju uporno srećeš u menzi – moraš joj prići prvi, neće ona tebi.

 

SITUACIJA #5
“Imam obaveze.”
Da se razumijemo, prave i neodgodive obaveze ne ulaze u ovaj koš. Samo one kao već druga sezona Prijatelja danas ili sunčanje na terasi kafića, u kojemu te uzimaju pod inventar.
I teretana je obaveza. Ako si ju obavezom nazoveš. Nemoj da se osjeća manje vrijednom.

 

SITUACIJA #6
“Ova čokolada mora se pojesti.”
Ne mora, stvarno, neće te osuditi niti ćeš na taj način iznevjeriti špajzu punu slatkiša. Ali bi mogao prijatelja razveseliti neočekivanim znakom pažnje.

 

Nadam se da i ti osjetiš koliko se sad već oluja stišala.

Kormilo broda i dalje je samo u tvojim rukama.

Požuri se jer tamo kamo si krenuo ljeto je, turisti su podosta nestrpljiva sorta, a kada stigneš, znam, volio bi da ih možeš čime očarati bez onog “Bože, kuda plovi ovaj brod!?”.

Kategorije
Čavrljanje

Balkan obojen europskim bojama

Šime voli Europu! Ali Šime voli i kritički razmišljati (balans je sve).

Ako Balkan reprezentira mene, a europske boje sve države i kulture koje sam u Ommenu susrela, obojena sam Nizozemskom, Mađarskom, Bugarskom, Francuskom, Grčkom, Češkom, Španjolskom, Italijom, a čak i Njemačkom i Latvijom.

 

Obećala sam u ovom članku reći vam nešto više o programu RestARTa, a za one koji to nisu znali (sram ih bilo) -mogu vidjeti ovdje. Dakle, RestART je projekt vezan uz pokret tijela, opuštanje kroz prostor i saznanje o vlastitome tijelu. Upravo sam to očekivala, ali i dobila – u SVAKOM smislu.

Počevši od improvizacije kretanja kroz prostor, kretanja uz još jednu osobu ili pak kretanja u grupi i važnost vodstva i praćenja (onaj tko ne zna slijediti, ne zna ni voditi!), pa sve do finalnog proizvoda cjelokupne takozvane koreografije smišljene uz spomenute tehnike.

Osim toga:

Broadway night, yoga, neverbalna komunikacija, gluma i kazališno ponašanje, trikovi i savjeti za brigu o tijelu, radionice suvremenog plesa i hip hopa, žongliranje, aktivnosti na otvorenom, radionice pantomime i mimike lica, razgovori i diskusije, pisanja i čitanja poezije, Guerrilla art, Land art, švedska masaža, pravljenja maski naših lica od gipsa, osjećaj vibracija glazbe, stvaranje glazbe isključivo ustima, slikanje, pravilni načini istezanja, Capoeira, učenje ostalih nacionalnih plesova i još mnogooo čega… Ali ću još spomenuti Movie night, odlazak na bazen, pravljenje i degustacija grčkih keksića i jednodnevni izlet u Rotterdam gdje smo snimili Flash Mob te posjetili izvanredne plesače i iskusili radionicu Voguea.


Snimku Flash Moba možete pogledati –> ovdje.

Osim svih tih radionica i novo naučenih korisnih stvari, upoznati toliko ljudi i kultura je izniman osjećaj ali iskreno, i čudan. Dosta je bilo pristojnosti…Znači, Nizozemci su čudni ljudi po pitanju uštede prostora, pa tako izume najuže moguće stepenice ikad. IKAD. Nema veze što ćeš ti morati na operaciju koljena nakon dva tjedna, bitno da imaš metar s metar mjesta za špajzu/usisavač.

HRANA. Ljudi, hrana. Dođeš prvi dan i nekako gladne ti te tvoje oči, pa si natrpaš tanjur raznim bojama i oblicima.
Samo što to nije ono što si ti mislio da je, meso nije tvoje meso, a pire krumpir nije onakav kakav mama najbolje napravi. Meso ti je slatko, a u pireu je naranča. A u salati pak ananas, sjemenke i jabuka. Veći je izazov bio pojesti mojom gladnom rukom natrpan tanjur, nego cijeli dan imati radionice.


Ovo će zvučati čudno, ali tako je bilo. Nizozemska hrana te čini napuhanim. Sad si izašao iz wc-a, ali osjećaj olakšanja završi nakon max. 10 minuta kada krene ponovno osjećaj hodajućeg balona. Pričajući s ljudima, došli smo do zaključka da je to njihova hrana kriva i da treba vremena za prilagodbu.
Nije to jedina stvar na koju se trebalo prilagoditi. Kako ti zvuči dva doručka i jedan kuhani obrok? Aham. Ajde zamisli sada to u praksi. Svaki dan dvaput jedeš sendviče – prvi put namažeš narančasti humus, a drugi put bijeli.

Neeeema one tvoje fine turske kave koju ne piješ samo zbog pospanosti, nego i iz užitka. Imaš kavu iz aparata (tamnija je boja tvojih traperica nego kave koju piješ svakakvu samo ne crnu – jer je smeđa heh).

Već sam odužila, ali evo presjeka dojma ostalih nacija (Šime je obećao, ne bi valjalo da iznevjeri):

  1. Mađari su i više nego čudni, drugačiji i nerazumljivi (barem Balkancu).
  2. Grci su veseli, razigrani i zgodni.
  3. Nizozemci su hladni, distancirani ako te ne znaju i vole slatke stvari (salatu i krumpir između ostalog).
  4. Bugari su sišli s brda, ali su zato dragi i najduže budni (uz ostale Balkance).
  5. Francuzi i dalje imaju najdivniji jezik od svih i mrvicu su čudnjikavi.
  6. Česi su normalnija verzija Balkanca i bolje ih razumiješ ako pričaju na češkom, nego na engleskom.
  7. Španjolci su tek nerazumljivi na engleskom, ali nisam ni vrsni govornik španjolskog, pa pola vremena provedenog s njima govoriš What? (Can you repeat the question? Šala mala, ne gledamo Malcolm u sredini…), ali oni i dalje vole samo krumpir – čak i s narančom.
  8. Talijani i dalje mlate rukama i vole svoje interne šale, a i nacionalni ples im je jako zanimljiv (pod tim mislim gori od našeg).

I takooo, stigla sam do kraja iako sam predstavila samo djelić svog iskustva. A ništa, hajdemo na kavu (2, 3 – 5, 6, sati), pa možda jedan Balkanac stigne ispričati drugom što je radio u Europi (balkanske stvari logično). Pa kao što rekoh – SVE JE U BALANSU.

Kategorije
Tko pita - skita!

TA-DAAA! Okršaj kultura no. 2

Evo nas, dragi ljudi, i u zadnjem tjednu ovog semestra, pa tako i u mom zadnjem članku o dragoj nam Španjolskoj! Kako sam se u zadnjem članku malo više okrenula sebi – evo opet samo o sebi priča –  ovaj posljednji put se vraćam na temu Španjolaca i njihovih ‘ludih’ navika.

Paaa tako, predstavljam još zabavnijih 5 razlika (ili sličnosti?) Španjolske i Hrvatske:

1. HEJ! VOLIMO I MI SPAVATI!

Španjolci su pametan narod. Dok se mi tu mučimo i pokušavamo šefu ili profesoru objasniti zašto nam se oči zatvaraju tamo oko 2 sata uz onu slavnu rečenicu ‘tek sam jeo/jela’, Španjolci to nazovu običajem, tradicijom, baštinom, identitetom ili kako već god i daju prigodan naziv – SIESTA!

Bilo samo ‘ubijanje oka’ (da te nešto i naučim: Talijani kažu ‘Spava kao anđeo’ – nismo uopće agresivni naspram njih…) ili baš drijemanje od sat vremena ili duže, siesta znači zatvaranje trgovina, prestanak rada i ODMOR. Možda su zato tako opušteniji i pozitivniji… MA TKO JE OPUŠTENIJI, SAD ĆU SE ŽALIT!

 

2. PRIČAJ ENGLESKI DA TE HRVATI MOGU RAZUMJETI.

Sasvim nonšalantno kažu: “Nas je kao populacije puno, pa nema potrebe da se engleski uči u tolikim količinama”. Ma dobro, ali Yo no hablo Espanyol, amigo! (uopće nisam stereotipna…). Tako dođemo na predavanja o društvenim mrežama, marketingu, novinarstvu i tko zna već čemu, ali moje misli nakon ručka ne mogu popratiti zašto je nebo plavo, a kamo li prevoditelja (dobrog, ali nedovoljnog ako je u pitanju siesta).
Barem u tom pogledu, mi smo se pokazali kao VRSNI govornici engleskog jezika (kao što mi imamo russian accent, imaju i oni španjolski, no worries, al’ je njihov divan, a ne strog i agresivan, pa im ne možeš zamjeriti).

3. SAMO NEKA JE IĆA I PIĆA (POSEBICE PIĆA)

Nisam sigurna je li to tako i inače tamo, ali ako želiš popiti nešto onako, pa znaš, ne baš sokić – radi se o pivu ili Tintu de Verano. I to je to otprilike (ako ne brojimo klubove). Zaboravila sam i na Radler (pa kako sam ga samo mogla zaboraviti?). Ako ideš u Španjolsku nemoj slučajno ispasti glup/a kao ja, pa doći u seoski kafić i reći pivo, ali koje imate? Odgovor je: imamo samo jedno. Nemoj me krivo shvatiti, super je to njihovo jedno, svakako bolje od tinta koji je lošija verzija sangrije.

Još nešto moram podijeliti s vama. Ako želiš piti pravu sangriju, morat ćeš ju napraviti sam – baš kao i mi. Ali nije to ključno, već njihova reakcija na Sangriju: “Ovo je odlično! Vi Hrvati ste baš pametan narod (…), kad je zima – pijete topli alkohol!” I stvarno se zapitaš zašto dosad već nismo preuzeli vodstvo EU, jer OSVJEŠTAVANJE.

4. POHANO I OBOJENO…MMM (??)

Kao što sam već napomenula, ova nacija obožava krumpir i jede ga u svakoj prilici. Skoro u jednakoj količini su nam na stol stizali kalamari (lignje), na što je meni vilica (donji dio čeljusti, ne onom kojom jedem) pala do poda. Nisam to ni u jednom slučaju očekivala. Zato sve što imaju, ako mogu spohati – pohano je. Lignje, krumpir, povrće, okruglice… Čudno da nije bilo pohanog mesa – što je ujedno najpoznatije i skoro pa jedino na našim područjima (puni smo iznenađenja!). Međutim, njihova barbeque pizza je fantazija okusa u ustima. Roštilj i pizza, mislim da je to prava win-win situacija. Kao prilog mnogim vrstama pizza – pogađate, krumpir (za promjenu pomfrit).

 

Zato kada dođe vrijeme desertu, nekako moliš Boga da je puding. Normalan puding. Znaš, čokolada, vanilija, hajde i jagoda ako se baš osjećamo ludo. Opet bi se prevarili! Kreme i želatine različitih boja (primamljivo) koje imaju okus po žvakaćim gumama ili šećerom natopljenim slatkišima iz djetinjstva (malo manje primamljivo).

5. SVI SMO JEDNAKI?

Nisam sigurna je li ta jednakost spolova toliko izražena samo kod naših domaćina, budući da i oni pišu za portal, ili je pak tamo to ‘normalno’. Ovdje pričamo o jednakosti samo ako treba gurat’ Forda, pa čuješ muške ‘Htjele ste jednakost, imate ju. Daj ti primi za lijeva vrata.’ Dok Španjolci izrazito njeguju jednakost spolova i važno im je to prikazati i još više naglasiti. Naravno da sam se malo šalila, nije baš toliko drastično kod nas, ali nije da se o tome toliko ni priča. I dalje se gleda na razliku muškarca i žene na konzervativan način i nekako spontano se sve odvija – ali nikako na liberalan način. Možemo učiti od naših kolega Španjolaca!

Nemojte plakati. Dajjj i ja ću. Ali stvarno nemoj, nema smisla. Brišući suze, ponovno priopćavam (ponavljanje – majka znanja) da je ovo moj posljednji članak s temom divnih Španjolskih ljudi. Ali nemoj tugovati! Naći ćemo mi već neku drugu zajedničku temu, pa nije smak svijeta. Osim ako Vidoviti Milan ovo ne čita, onda sam sigurna da je on već predvidio smak svijeta, ali sam ja u zabludi.

“Preživite još ova tri dana” – reče ona nadobudno kao da ne slijede ispiti.

 

Kategorije
Čavrljanje

Španjolska vs. Hrvatska

Borba sa Španjolskom?? Dobro, ne moraš odmah uzimati kokice i prepričavati frendovima…Ne, nećemo se boriti, već samo malo uspoređivati (zločesti smijeh).
Naime, ideja dolazi od mog putovanja u Španjolsku preko ZUM organizacije vezano uz projekt “Community makers” još u 12. mjesecu prošle godine. Da, da…Sad se povlači pitanje “A di sam se nakon mjesec dana sjetila pisati o tome?”, e pa da, jer ROKOVI i sljedećih nekoliko utoraka ću se potruditi podijeliti još nekoliko informacija o španjolskom iskustvu (nije reklama ;))

Da budem kratka i slatka jer znam da nemaš vremena sad prelistavati tko zna koliko dugačke tekstove, predstavljam ti 5 razlika Španjolske i Lijepe Naše:

1. POTATO! POTATO EVERYWHERE!

Krumpir, krumpir i još malo krumpira od gore. Španjolci jedu, usudila bi se reći, zabrinjavajuće količine krumpira u SVAKOM jelu. Još jedna razlika: imaju bar četiri/pet sljedova jela (pogodi koja namirnica ima demokratsku većinu) gdje svaki dolazi zasebno iako bio samo prilog kao što je to kod nas. Pojesti više “krumpira na kajganu” ili će doći još jedan slijed nečega još ukusnijeg? May the odds be ever in your favor…

2. ČEK, ČEK..AHA, GRLIMO SE.

Ajde probaj još jednom pružiti ruku majci svoje domaćice! Kako mi to ovdje radimo pri upoznavanju, ja ženi pružam ruku (istina da ću boraviti tamo sljedećih nekoliko dana, al’ svejedno je to bio prvi susret), a ona objeručke mene prihvaća, grli i ljubi, njihov pas (Foxy u <3) skače, domaćici je neugodno, a brat i otac sa strane već spominju Luku Modrića (poznaju više hrvatskih nogometaša nego ja)…

3. LUKA? DA, DA, IMA I ONAJ DRUGI..

Priceless osjećaj kad prvu noć spavaš kod nove cimerice, a njen brat (iako sramežljiv) dolazi u sobu obučen u dres Luke Modrića donosi temu hrvatskih nogometaša (da sam znala, malo bi Googlala). Ja naravno pokušavam započeti konverzaciju, ali takav entuzijazam oko hrvatskog nogometa čak ni kod nas nisam doživjela. Učiš na faksu da je doživljaj ono što čini destinaciju…e pa, doživljaj oca i sina koji zajedno treniraju i žive za nogomet, pa ti odjeveni u dresove nabrajaju hrvatske nogometaše, nikad neću zaboraviti. Naprijed, Luka!

4. KLUB = LEŽERNOST, PLES I MALA KOLIČINA ALKOHOLA?

I to sam doživjela… Jest riječ o selu i lokalnoj diskoteci, ali i to se računa. Kad kažem ležernost, doslovno mislim na ‘casual friday odjeću’. Došla sam kako kod nas nikad ne bi mogla, premda se radilo o lokalnom klubu (Uljanik je izuzetak). A ples? Ne ono što vidiš po klubovima u Hrvatskoj (sve, samo ne ples), već ples najčešće dvoje ljudi uz mrdanje kukova i Bachatu ili neki drugi društveni ples. Kada probaš to, više ti ples u grupi nije zabavan, trust me. Muzika? Ako ti je ritam Despacita poželjan u klubu, zamisli svaku pjesmu takvom… Nema amerikanizacije, jer na španjolsku muziku možeš plesati za razliku od pjesme Tonija Cetinskog koju puste kako bi izašao iz kluba da tete mogu počistiti. I da, najdivnija stvar od svega: ne piješ da bi se zabavljao, zabava dođe sama od sebe uz takvu atmosferu (iako vjerujem da to ovisi o ‘sklopu’ u glavi).

5. KAKO TO MISLIŠ “PIJENJE NA JAVNOM MJESTU NIJE DOZVOLJENO”!?

Znam da zakonom nije ni u Hrvatskoj, ali svi dobro znamo koliko je na snazi (sva sreća za mlade danas). Kada sam izašla iz restorana uzevši ostatak svoga ‘Tinto de verano’ – nešto nalik Sangriji (šteta ostaviti, netko je platio) i prošla dobrih nekoliko stotina metara, netko od Španjolaca mi kaže da, zamisli, policija kažnjava ako se u centru Toleda šetam s čašom koja sadrži alkohol..pih! Europe reality check na par sekundi, pa do smeća, ispiješ do kraja naravno (ponavljam da je netko platio) i nastavljaš iako i dalje pod dojmom (doživljaj je proizvod koji destinacija prodaje – i to kakav!)

Međutim, neke stvari smo zaključili kako su nam jednake – nedostatak posla, seljenje mladih, država u krizi, topli i vedri ljudi, pozitivnost. Nema straha, ipak nismo toliko drugačiji! 🙂