‘’Ciao, kako si?’’ Prošlo je samo mjesec dana, a ovaj pozdrav mi je prešao u naviku. Jel’ znate da u Makedoniji ciao se kaže samo kada odlaziš..
Prošao je mjesec, a ja se već osjećam kao da sam čitav život provela u vašem gradu.
A zašto? Pa.. moje je ime Ivana, ja dolazim iz Skoplja; glavnog grada one male, a toliko divne države na Balkanu. Ovdje sam na EVS razmjeni mladih, a bit ću ovdje još 8 mjeseci.
Završila sam fakultet povijesti u Skoplju, tako da smatram sebe za HISTORY FANATIC. Volim sve što je staro, jer po meni samo to ima pravu vrijednost. Baš super što sam ovdje jer je vama čitav grad muzej.
Osim što ovdje nisu moji roditelji, brat (najviše mi fali) i prijatelji… Ok, možda mi ponekad fali I Skoplje, ali Pula ima more pa sve je u redu.
Tijekom ovog mjeseca najveća fora mi je da pustim Stingovu pjesmu ‘’English man in New York’’ i krenem kroz grad. OK, prije nego što sam krenula, mislila sam da će ova moja pjesma opisati čitav moj osjećaj, ali zapravo, na moju veliku sreću, nije baš tako ispalo.
Bilo je nešto ovako.. ja na tržnici. Jedan veoma dobar čovjek me pitao: ‘’Iz koje si srednje škole?’’
‘’Pa… prvo hvala, al’ ja sam to davno prošla u Makedoniji’’
A on, sav sretan, je počeo pjevati makedonsku staru pjesmu – ‘’Bitola moj roden kraj!’’ Tako da, oprosti Sting, ali… NA BALKANU SAM.
Dopustite da vam ispričam o prvom utisku… Stigla sam na glavni kolodvor, a na sebi imala veliki zimski kaput, a ovdje je bio 20 stupnjeva… Baš sam bila atrakcija. Prvo što sam ovdje osjetila je bila sol u zraku. Možda vi toga niste svjesni ali vjerujte čovjeku koji dolazi iz zemlje koja nema more, ali imamo najstarije jezero u Europi, pa nadoknadimo. 🙂
Sljedeći dan, nedjelja.. Rekla sam sebi ‘’OK, nedjelja je, ali moram pogledati grad…’’
Nakon što sam stala kod Giardina, a svi su bii van 🙂 ‘’MA BRAVO, tako se radi na Balkanu – svi na kafu, pa sunčan je dan’’
Znate, mislila sam da je puno drugačije i da će biti potrebno puno vremena da se prilagodim, ali zapravo… sve je isto. Mentalitet Makedonaca i Hrvata su veoma slični i to je super. Zaista mi je drago što sam bila ovako prihvaćena u vašoj zajednici i hvala vam na tome.
Moj dojam Pule: već sam rekla, za povjesničara ovo je idealno mjesto, a kad na to dodamo more, sunce, ljude, hranu i glazbu onda je skoro savršeno…
Skoro savršeno jer nemate bijeli sir i makedonski ajvar. A što se tiče glazbe, zaista mi je drago kad čujem pjesme Toše Proeski ovdje. Vidim da njega nitko ne može da zaboravi. Osim toga, druga stvar oko glazbe… Mislim da sam ja jedini čovjek koji sluša Gibonija i Olivera u Puli.
Isto je predivno vidjeti da je ujutro 10 stupnjeva u 11. mjesecu, a onda ti bude žao za moje u Skopju koji sad imaju -3. pogledaj 🙂
Ovo su samo moji prvi dojmovi, ali ne bih voljela da se promijene. Vidjet ćemo… ili ćemo ben… moram i ovo dobro skužiti.