HalLoween ili Noć vještica, kako u nas običavamo govoriti, je noć uoči katoličkog blagdana Svih Svetih. Slavljenje Noći vještica često vezujemo uz američku kulturu, a čini se da se ona poklapa sa staroslavenskom tradicijom poklada gdje se djeca maskiraju i pohode susjedstvo tražeći slatkiše. No jesmo li zaista pod utjecajem američke kulture i običaja?
Razgovarajući sa starijim članovima obitelji shvatila sam da u njihovoj mladosti nije bilo proslava na takvu tematsku večer, a koliko se mogu prisjetiti nisam ni sama odlazila na Halloween party do negdje predkraj srednjoškolskog obrazovanja. Vidi se da su ljudi svjesni da do prije nekoliko godina takvo što u našoj kulturi nije postojalo; izrezivanje bundeva, kostimiranih zabava s naglaskom na temu strave i užasa, vještica i duhova. Međutim, kada se malo zaviri u literaturu lako se shvati da Halloween nije nikakva dominacija američke kulture već sličan ritual koji su provodili stari Kelti.
Još je prije Krista drevna keltska zajednica 31. listopada održavala festival Samhaina ili kraj žetvene godine. Vjerovali su da u to doba događa brisanje granica između živih i mrtvih, da duhovi za vrijeme punog mjeseca odnosno uoči dana mrtvih, napuštaju svoje grobove i odlaze među žive kako bi provjerili što se događa u njihovim nekadašnjim domovima. Kako ih duhovi ne bi prepoznali i napali Kelti su stavljali maske i odjeću kako bi podsjećali na vještice, zombije, vampire ili duhove. Taj je drevni festival uključivao velike krijesove, palili su usijeve.
Kelti su namirnice poput bundeve, cikle, repe i krumpira s upaljenom svijećom ostavljali ispred svojih domova kako bi se duhovi uplašili i odvratili od njihovih kuća. Ta tradicija izdubljivanja bundeva vezana je uz irsku prije nego li uz američku kulturu. Naime, stari Irci još uvijek pričaju legendu o starom Jacku Svjetlonoši koji je nekoliko puta prevario vraga zahvaljujući svojoj domišljatosti. Kada je Jack umro na vratima pakla dočekao ga je vrat koji ga ondje nije primio već ga je potjerao u mrak. Ondje je Jack izdubio repu koju je imao sa sobom, unutra stavio žeravicu kako bi pomoću nje tražio bilo kakav put.
Legenda je to koja uči irske mlade naraštaje da sve što rade na ovome svijetu plaća se na nekome drugome svijetu. Što je i prikladno ako pogledamo kada se ona tradicionalno i priča, 31. listopada.
Kada je Rimsko Carstvo pokorilo keltske zemlje, Carstvo je preuzelo i neku keltsku tradiciju uključujući i festivan Samhaina kojeg su Rimljani nazivali Feralila. Vjeruje se da je Crkva nastojala zamijeniti keltski festival Samhain sličnim, ali kršćanskim blagdanom. On se i slavio na sličan način – krijesovima, paradama i odijevanjem u kostime. Dan Svih Svetih nazivao se još i All-hallows što je na starom engleskom značilo Dan Svih Svetih, pa se noć prije toga dana nazivala All-hallows Eve, što se vremenom pretvorilo u Halloween.
Otkrivanjem novoga kontinenta europska se tradicija brzo proširila. Ameriku su naseljavali Englezi, Irci Nizozemci, Španjolci i svaki je od njih nastavio njegovati svoje običaje. Zato Amerikanci i udubljuju bundeve, oblače se u kostime strave i užasa.
Treba naglasiti da takvo što nije dio američke kulture, ali trebamo priznati da je ona uvelike pridonijela njezinoj popularizaciji diljem svijeta. Poganski ili vjerski običaj, svakako nam se danas Noć vještica svodi na dobru zabavu i druženje, za male i velike, najčešće pod pomno osmišljenim kostimima i maskama.
Napisala: Petra Pavličević