Kategorije
Tko pita - skita!

Kako gospodariti svojim vremenom?

Lete rane dvadesete, to-do lista umjesto da nestaje sa zida, spustila se već do parketa.

Jedna stvar mi nije jasna, već te hvata nervoza kada moraš reći koliko imaš godina, a kada je riječ o 24 sata u danu glasaš za – premalo.

Potrebno je tako malo da postaneš uspješan u organiziranju svoga vremena. I obećavam ti da nećeš trebati zaključiti kako si izgubio vrijeme.

 

1.Postavi prioritete

Ovo je prva stepenica koja ti ne uzima previše vremena u dugoročnom procesu. Listu prioriteta određuj jednom u nekom vremenskom razdoblju (tjedno, mjesečno, godišnje…), zavisi od vrste posla kojim se baviš i što on iziskuje. Naravno, potrudi se ne stati na izradi liste. Drži ju na vidljivom mjestu i križaj zadatke koje obaviš, osjećaj moći je u pitanju. Listu si možeš postaviti i na mobitelu, kalendaru, u aplikaciji, ne trebaš biti prenapadan, ali čisto da te ti prioriteti prate kada se počneš gubiti u bujici obaveza.

 

2. Eliminaraj ometače

Ako si jedan od onih koji su prikovani za računalo, lako je pasti u čari društvenih mreža. Iako je 21. stoljeće i tehnologija je u punom jeku, privatni razgovori i poruke mogu sačekati. Odricanje od Facebooka, Instagrama, Twittera ili ignoriranje WhatsAppa i Vibera težak je posao, ali će ti uštedjeti mnogo vremena. Na kraju krajeva, zar stvarno nakon pet minuta odsustva na društvenim mrežama ima toliko toga novog za vidjeti koliko bi bilo da nisi na njima barem sat vremena?

 

3. Kreativan nered je jedna stvar, neurednost sasvim druga – Keep it clean!

Oni koji me poznaju reći će da imam blaži oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Iako to djeluje na podsvjesnom nivou, imam osjećaj kako uredan radni prostor svakako olakšava snalaženje i daje ti vremena koje inače potrošiš na, recimo, traženje dokumenata ispod hrpe odjeće koja već tri dana čeka svoj red u veš-mašini.  Neki kažu kako najbolje funkcioniraju u kreativnom neredu, ali kreativan nered je jedna stvar, a neurednost nešto sasvim drugo. Tjedno čišćenje od barem 15 minuta neka bude na tvojoj listi prioriteta. Svakako bolje nego oduzimati si cijeli dan na čišćenje kada za mjesec dana ne budeš mogao otvoriti vrata.

 

4. Počasti se pauzom

Pokušaj cijeli dan preležati ili sjediti za laptopom – garantiram ti da ćeš biti umorniji nego da si se kretao. Čini ti se da imaš previše zadataka i da ćeš si pomjeriti koncepciju ako uvrstiš pauzu u svoje obaveze? Naprotiv, ustani, istegni tijelo, popij kavu ili čaj, baci pogled kroz prozor i prozrači prostor. Potaknut ćeš cirkulaciju i organizmu omogućiti prijeko potreban kisik, bit ćeš osvježen i spreman za nastaviti dalje. Tvoj organizam uistinu je čudesan stroj koji u svakome trenutku nastoji uspješno upravljati svim procesima, ali jednako kao i svakom sustavu i aparatu, potreban mu je reset.

 

5. Osiguraj vrijeme za ljude koje voliš i koji te motiviraju

Ne priuštiš li sebi vrijeme za uživanje, vrlo brzo obaveze postat će ti kamen oko vrata. Umjesto da gospodariš njima, one će gospodariti tobom. Ne dopusti si da dođeš u poziciju gdje se pitaš koji je smisao svega ako nema zadovoljstva. Svoje zadovoljstvo stvaraš sam! Gotovo sam sigurna da si sa razlogom izabrao svoje prijatelje i ljude koji te okružuju. Možda pokrečući temu koja te muči, potakneš i kreativnost u svom prijatelju pa skupa uspijete riješiti dosad nerješivo.

Na poslijetku, koji je smisao izgraditi poslovno carstvo ako u njemu živiš sam?

 

Ako ti ne uspijeva u kratkom roku, daj vremenu vremena!

 

Kategorije
(Ne)kultura

23. Šoljanovi dani u Rovinju

 

Šoljanovi dani su književno-znanstvena manifestacija koja se održava svake godine u Rovinju. Zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu grada Rovinja, Gradskoj knjižnici Matija Vlačić Ilirik i Društvu hrvatskih književnika možemo, u vrlo ugodnom i ležernom ozračju, uživati u istraživanjima mnogih znanstvenika i pisaca. Ovaj književno-kulturni kolokvij uvijek je posvećen nekom aspektu Šoljanovog života; suvremenoj ili kulturološkoj temi te opusu njegovih suvremenika. Program je uvijek vrlo bogat,  popraćen izložbama, projekcijama, pjesničkim večerima, koncertima i kazališnim predstavama.

23. Šoljanovi dani (20. i 21. travnja 2018.) bili su posvećeni upravo liku i djelu Antuna Šoljana, povodom 25. godišnjice smrti i 85. godišnjice rođenja. Cilj ovoga skupa je ponuditi nova čitanja Šoljanovih djela i dati odgovore na pitanje zašto nam je i danas vrlo važan.

Ovogodišnji kolokvij otvorila je Rita Rumbolt interpretativnim čitanjem Šoljanove pjesme Sjeti se, mornaru, da si more. Zatim su se ravnateljica Pučkog učilišta Dubravka Svetličić i predstavnik gradskoga vijeća Valerio Drandić obratili posjetiteljima i izlagačima rekavši ponešto o samoj manifestaciji te zaželjeli dobrodošlicu u Multimedijalni centar grada Rovinja. Oboje su isticali važnost grada u Šoljanovom opusu. Posjetiteljima su se obratili Božidar Petrač i Ivica Matičević. U kratkom, poetiziranom govoru, Matičević se osvrnuo na onu staru da nitko nije nezamijenjiv. Sarkastično, zaključuje da ako je netko zamijenjiv, nemojmo ga ni imati. Sve kako bi ukazao da se velike nacije ne stide svojih malih pisaca, a mi se ne trudimo prisjećati onih velikih. Uvodni dio zaključio je Borben Vladović izvedbom Dedićeve pjesme. Time je odao počast dvojici velikana, Šoljanu i Dediću, koji su, kako smo kasnije čuli, bili bliski suradnici u kazalištu.

 

Moderator skupa bio je, jedan jedini, Ivica Matičević.

 

Susret je podijelio u tri dijela. U prvome dijelu izlagali su bivši predsjednici Društva hrvatskih književnika; Stjepan Čuić (Moji susreti sa Šoljanom), Božidar Petrač („Telegramski” glavosječa pjesnika od subote do subote ili prepoznavatelj pjesničkih vrjednota) i Borben Vladović (Geneza Šoljanove pjesme „Čarli Turina se vozi avionom“). U drugome dijelu govorile su Ana Batinić (Antun Šoljan i Društvo hrvatskih književnika) i Magdalena Dyras (Politički konteksti u životu i djelu Antuna Šoljana). U trećem i zadnjem dijelu izlagali su Antun Pavešković (Žrtvovni mehanizam u Kratkom izletu), Daniel Mikulaco ( 100 odabranih novela svjetske književnosti), Maciej Czerwinski (Sudbonosno putovanje na jug Šoljanove varijacije) i Božidar Cvenček (Šoljanovo magično oko).

 

Predstavljena je i knjiga Lično i literarno, izbor eseja neuvrštenih u knjige Antuna Šoljana. O knjizi su govorili Ivica Matičević i Tomislav Brlek koji su izbor i priredili.

Važnost ovakvoga događaja za studente kroatistike jest u tomu što mogu na vrlo ležeran način, iz prve ruke čuti nešto što se ne nalazi u literaturi. Često, kada učimo za ispite, orijentirani smo samo na faktografiju i interpretacije djela. (Ne)Popularna bolonja često nam ne dozvoljava da odemo dovoljno duboko u kakvu temu, da pisca upoznajemo i tako shvaćamo njegov opus. Stjepan Čuić govorio je o susretima s Šoljanom, prepričao nekakve događaje i Šoljanove komentare. Na takvo što rijetko se nalazi. Osvrnuo se na njegov kritički rad u Vjesniku, ali i na Šoljanove prijatelje i suradnike poput Ivana Slamninga. Sve je to bilo potrijepljeno datumima i citatima. Teško je dok učite uopće i misliti kako sve to povezati, kako jednog pisca dovesti u svezu s drugim. Nakon ovakvoga izlaganja steknete  drugačiju sliku. Sliku o Šoljanu, ne kao piscu kojeg čitamo za lektiru, nego o zaposlenom čovjeku, borcu, za vladajuće vrlo nezgodnog govornika. Koliko je Antun Šoljan važan pokazuju i nam naši gosti iz Poljske, Magdalena Dyras i Maciej Czerwinski, koji su svojim radovima ponudili druge perspektive u istraživanju njegovog lika i djela.

 

Najmlađi među izlagačima bio je Božidar Cvenček koji se u svome istraživanju usredotočio na Šoljanovo pjesništvo. Interpretirajući pjesmu Sjedim u restoranu, dovršio sam ručak, prikazao pjesnika koji spaja modernu i tradicionalnu poetiku, pridavši mu nazive poeta ludenspoeta doctus. Inače, iste povezujemo sa Slamningom. Cvenček može poslužiti kao primjer studentima, godine nisu mjerilo nečije ozbiljnosti. Iako vrlo mlad, pokazuje zrelost i ozbiljnost u pristupanju temi kao i u znanstvenim tekstovima.

 

Zaključit ću jednom pričom iz Čuićevog predavanja koja je, vjerujem, svima ostala u sjećanju jer je lijepo nasmijao prisutne.

 

Pričao je kako je sreo Šoljana u Radićevoj ulici. Ondje mu se Šoljan obratio rekavši: „Vidiš li što nas čeka?“ pokazujući na jednu pločicu. „Stave nam spomen-ploču i otvore odmah birtiju. A da bilo kojeg gosta pitaš što li je to na fasadi nitko ne bi znao dok ne pročita. A i kad pročita…“

Kategorije
Čavrljanje

Dolazak: Znamo li komunicirati?

Dolazak (Arrival) je znanstveno-fantastični film Denisa Villeneuvea, a inspiraciju je pronašao u  kratkoj priči Teda Chianga, Story of Your Life iz 1998. Sigurno jedan od boljih filmova u zadnjih nekoliko godina, ne zato što je drugačiji već što postavlja problematiku o kojoj malo tko promišlja. Čitajući recenzije ovoga filma većinom su svi orijentirani na samu priču, kadar snimanja, postavljanje vrijeme radnje u realnom i irealnom vremenu. Jedna od većih zamjerki filmu jest spora radnja i jako duge scene. Međutim, zaista, to i ne primijetite dok gledate. Na kraju i shvaćate zašto je tomu tako.

Mnogi su pisali kako je tema filma zapravo dolazak vanzemaljaca na naš svijet, možemo li jednog dana živjeti u simbiozi, amerocentričnost… Svakako da jest, međutim, mislim da je sam film puno dublji i problematizira nešto što je danas svakomu normalno, a to je jezik odnosno komunikacija, stoga se u ovom članku osvrćem na lingvistički aspekt ovoga filma. 

 

Glavna junakinja je lingvistkinja Louise Banks koju je, nakon pada dvanaest vanzemaljskih letjelica, angažirala američka vojska kako bi svojim znanjem pokušala odgonetnuti njihov jezik i tako ostvariti komunikaciju. Cilj  kominikacije jest otkriti zašto su zapravo došli.

 

Ne znam je li redatelj potražio lingvistički savjet  ili se samo dobro informirao, stav glavne junakinje prema jeziku možemo pratiti kroz cijeli film. Jezik je ono što nas okružuje, slika svijeta u kojemu živimo, način na koji mislimo… Danas je lako ostvariti komunikaciju s drugim, čak i ako taj ne poznaje naš jezik. Imamo jezik posrednik, najčešće engleski, kojim se obje strane razumiju. No, što kada ta druga strana nema govorni aparat poput nas, ne proizvodi glasove, kada se ne služi pismima koja poznajemo niti piše poput nas, lijevom ili desnom rukom?

 

Upravo misao da govornici različitih jezika percipiraju svijet oko sebe na različite načine, u lingvistici nosi naziv Sapir-Worfova teorija.

Ta teorija ističe međuovisnost jezične strukture i načina na koji ljudi percipiraju stvarnost. Dobila je ime po američkom lingvistu E. Sapiru i njegovu mlađem suvremeniku B. L. Whorfu, koji su ju prvi iznijeli. Sapir je u svojim radovima isticao da jezici, upravo zahvaljujući različitosti svoje strukture, na različit način oslikavaju stvarnost, što utječe na doživljaj svijeta njihovih govornika. Različiti jezici različito konceptualiziraju iskustva svojih govornika. Pa tako govornik hrvatskoga jezika gledajući kamen kako pada svoj doživljaj i opisuje takvom rečenicom Kamen pada. Dakle, u toj rečenici imamo dva elementa, imenicu i glagol. Imenica označuje tvrd predmet, a glagol izražava proces ili stanje. Govornik jezika nutka, koji pripada vakašanskoj porodici indijanskih jezika, isti događaj opisuje rečenicom u kojoj jedan element odgovara procesu u kojem sudjeluje tvrdi predmet od kamena, a drugi element izražava smjer u kojem se taj proces odvija. Najbliži ekvivalent hrvatskomu kamen pada na jeziku nutka  je nešto poput kameni dolje, imenica i prilog. Oba govornika verbaliziraju svoj doživljaj trenutka, međutim, konceptualizacija toga iskustva je drugačija. Jednomu kamen pada, drugomu ide prema dolje.

Primjere toga pronalazimo i u filmu. Dok mi stvaramo riječi, a riječi sklapamo u rečenice, vanzemaljci u filmu komuniciraju krugovima koji imaju svoje krivine, izbočine i stvarajući tako nove i različite pojmove. Tako za riječ čovjek njihov ekvivalent drugačiji. Ne sastoji se od grafema već krivina. Komunikaciju u filmu možemo promatrati i kao interkulturalnu.

 

Važno je vrlo dobro poznavati kulturu drugoga govornika kako bi se komunikacija neometano odvijala i razvijala. Također, semantika je od velike važnosti u svakodnevnom govoru. Primjer toga vidimo i u filmu. Cilj onih koji su istraživali i proučavali govor vanzemaljaca bilo dekodirati njihov način govora kako bi otkrili zašto su došli na naš planet. Nakon niza prepreki, glavna junakinja je uspjela shvatiti. Rusi su, nakon komunikacije s vanzemaljcima, shvatili da su došli po oružje i takvo što interpretirali kao najavu rata i naredili da se letjelice što prije unište. Naravno, sama riječ oružje vuče konotaciju rata, uništenja… Interpretacija njihovog simbola gotovo je stajala cijelo čovječanstvo. Louise Bank uspjela je shvatiti da se ne radi o oružju nego o oruđu. Semantički gledano, oružje je alat namijenjeno onesposobljavanju i ubijanju živih bića dok je oruđe ručno napravljen predmet kao pomoć pri obavljanju nekog posla. Oruđe u ovom slučaju ima preneseno značenje, dakle, vanzemaljci su čovječanstvu htjeli ponuditi pomoć za nekakve nadolazeće situacije u budućnosti. To oruđe je dobila upravo glavna junakinja. Što je, neću otkriti, pogledajte u filmu.

 

Još jedan važan aspekt u ovome filmu jest naglasak na neverbalnoj komunikaciji. Često naš verbalni govor ne prati neverbalan. Tako možete reći da vam nikako nije neugodno, a znoje vam se dlanovi i rumene obrazi. Tako pri prvom susretu s vanzemaljskim turistima Louise skida svoje zaštitno odijelo i približava im se. Time zapravo prikazuje sebe kakva jest, fizički, a prilazeći im bliže pokazuje želju za uspostavu komunikacije. Kada nekoga upoznajete pružate mu ruku, stisnete, nasmiješite izgovarajući svoje ime. Upravo ta neverbalna komunikacija najvažnija je prilikom ostavljanja prvoga dojma, stvara opuštenost i komunikaciju čini lakšom.

 

Izdvojila sam samo nekoliko stavaka o kojima bi trebalo razmišljati, a sam film ih sadrži puno više. Vjerujem da ćete ih uočiti. Gledanje ovoga filma, zaista, traži vaš umni napor i koncentraciju. Vjerujem da onomu komu je lingvistika strana, isto tako može dokučiti samu srž ovoga filma.  Dok glavna junakinja pokušava dešifrirati jezik vanzemaljaca, a sva napetost krije se u toj jezičnoj kriptografiji. Pitate se je li moguć takav način komunikacije, bojimo li se nepoznatoga, trebamo li se postaviti tako da budemo pasivni govornici? Umijeće komuniciranja, čini mi se, da se krije u tomu da ponekad obučemo cipele drugoga odnosno da sagledamo neke stvari kroz oči drugog i različitog. Opet, čini se, nismo toliko različiti koliko smo slični. U gradnji mostova, a ne zidova treba nam pomoći komunikacija. Pogledajte ovaj film, a nakon postavite si pitanje. Uz svo znanje o jeziku, kominikacijskim alatima, znamo li mi doista komunicirati?

Kategorije
Tko pita - skita!

Networking INSPIREs new beginnings!

Ako slučajno sugovornik ne razumije riječ, tim bolje! Odmah sam cool!

Sve više iz poslovnog i aktivnog svijeta izroni neka nova riječ, najčešće anglizam, čijeg pravog značenja nismo ni svjesni. Upotrebljavamo ju izvan konteksta ili dajemo značenje kojeg nema,

baratamo terminologijom,

vladamo engleskim,

pratimo najnovije trendove!

 

Jedna od tih riječi je i NETWORKING.

 

Networkingom se kod nas podrazumijevaju veze i poznanstva. On zahtijeva puno vremena i truda, a većina počne ulagati u njega tek kada traži posao ili treba uslugu.

Tada shvatiš da je možda ipak trebalo da ostaneš dobar sa fitness trenerom kako bi ti kroz čašicu razgovora dao nekoliko pametnih savjeta (ili shake) i kako si mogao prići tom čovjeku koji promovira domaći med na štandu i upoznati se s proizvodnjom, možda daljnjom nabavom.

Na svojoj vidljivosti trebalo bi konstantno raditi kako bismo, kada nam nešto zatreba, već imali izgrađene odnose i bili dio neke zajednice.

 

Jedan od popularnih načina umrežavanja ljudi postale su razne konferencije, u ovom slučaju, već spomenuta Inspire Me konferencijaodržana 24. ožujka na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli. Kroz osobno iskustvo na ovom primjeru rado ću vam otkriti drugu stranu medalje.

 

1.Pronađi kontakt, izađi iz zone komfora i javi se – Step your game up.

Ono što često zaboravljamo je to da mrežu kontakata gradimo i među kolegama u školi i na studiju. Uvijek postoji onaj dio kolega koji će sigurno završiti na visokoj funkciji u državnom ili privatnom sektoru. Kakve odnose razvijemo s njima u njihovim početcima odrediti će možemo li računati na njih u budućnosti.

U mravinjaku zvanom fakultet postoji kontakt koji te vodi baš do funkcije koju bi volio obnašati, kao volonter, na puno radno vrijeme, u budućnosti. Važno je znati da nekada ljudi iz tvojeg kruga neće biti zainteresirani istim misijama, ali to ne znači da u nešto ne možeš ući sam (“sam si se i rodio”).

Inspire Me konferencija, u ovom slučaju, uvijek potražuje mlade i studente koji su, neovisno o struci/studiju, usmjerenju i gradu, spremni uložiti praktično znanje, ali i steći isto iz raznih područja kao što su financije, marketing, PR, dizajn, novinarstvo, IT, multimedija, programi itd.

 

2. Manje priče, više djela – Your network is your net worth.

Uklapanje u neku zajednicu zapravo je dugotrajan proces, isto tako i sklapanje mreže svojih ljudi. Već bi tijekom prvih godina studija, jednako kao i posla, trebali početi odlaziti na stručne konferencije, sastanke i slična događanja. Kvaliteta nekog poslovanja ili studiranja može se mjeriti i ostvarenim odnosima s profesionalcima iz struke.

Inspire Me je ovog ožujka na FET-u okupio stručnjake iz raznih područja i raznih kadrova, dovoljno da svaka duša pronađe svoj kutak. Ono što ovakve događaje čini posebnima je i pristup ljudima. Do nedavno si Ivana Šarića vidio samo na reklami? Marka Lončara kako “diže željezo” na Instagramu? Ivani Mišerić poznaješ samo glas sa Otvorenog radija? Na spomen turističke kompanije Uniline nisi mogao spojiti osobu sa djelom?

Kad se uvjeriš da su to stvarne osobe od krvi i mesa, koje će ti pružiti ruku i popričati, shvatit ćeš da su mogućnosti da postigneš nešto jednako veliko – jednake.

U sklopu konferencije kompanije su predstavile i mogućnost zapošljavanja, a institucije mogućnost za pokretanje poslova. Sudionici su se upoznali s najnovijim trendovima u području tehnologije, od čega je vrijedno istaknuti radionicu s 3D printerima.

 

3. Promijeni ambijent, ali ne i interes – Don’t forget to party!

Netko može reći da se najbolji poslovi sklapaju na kavi, a drugi na poslovnom ručku. Treći će se složiti sa prethodnom misli kako su za to zaslužne konferencije. I svi će biti u pravu. Ali samo se jedan stvarno dobro zabavio. To je onaj četvrti koji je pratio svo vrijeme, ali ostao do kraja.

Najbolji se poslovi sklapaju na partyjima. 

Mnogo je slučajeva u kojima su se najbolji poslovi sklopili na taj način. Ako to nije bio slučaj, barem su odnosi sklopljeni u takvim prilikama pomogli da se kasnije realiziraju dobre poslovne suradnje.

Općenito najlakši način za povezivanje s ljudima je kroz poslovne i osobne interese. S profesionalnim povezujemo se na poslovnoj razini, ali nikako ne treba zanemariti osobne koji doprinose većoj povezanosti i povjerenju.

Na kraju svake konferencije, pa tako i Inspire Me, naići ćete na slučaj after party-ija. Naime, nakon službenog dijela konferencije slijedi druženje u klubu. U Puli je svoj prostor podijelio Shipyard Pub. Osim umrežavanja sa ambasadorima, predavačima, organizatorima i ostalim sudionicima, imaš mogućnost poslušati panel predavanja stručnjaka koji uz opuštenu atmosferu dijele svoje ideje o uspjehu u poslovnom i privatnom životu.

 

4. Vrijeme je novac, ulaži jednako – Act. 

Što ranije počneš graditi kvalitetne odnose, to je bolje po tebe. Iako neobično, često u početcima trebaš preuzeti proaktivnu ulogu i ti biti onaj koji će profesionalcima iz struke nuditi različite oblike suradnji, tražiti savjete i pomoć te prezentirati ideje.

Checkiraj skore datume prateći našu naslovnicu kako bi saznao gdje danas, gdje sutra i pridruži se aktivnostima.

 

Danas-sutra prehladit ćeš se, boljet će te grlo, gdje je onda onaj mali sa štanda sa domaćim medom kojeg si zaobišao?

Kategorije
(Ne)kultura

Svjetski dan poezije

Danas, 21. ožujka, obilježavamo Svjetski dan poezije. Ovaj je datum ujedno i prvi dan proljeća kao i rođendan Ivana Gorana Kovačića. Povodom toga, u Hrvatskoj se održava i festival Goranovo proljeće. Riječ je o festivalu koji domaćoj publici predstavlja mlade i darovite pjesnike iz Hrvatske, Europe i svijeta. World Poetry Day UNESCO je proglasio još 1999. godine. Cilj jest promicanje kulture, širenje pisane riječi, poučavanje i objavljivanje pjesama nacionalnih i regionalnih autora.

Slavljenje stihova ipak seže u daleku prošlost. Slavio se od 1505., nekada u listopadu i studenom, najčešće 15. listopada kada je rođen slavni rimski pjesnik Vegilije.

Većina nas vodi ubrzan način života i često nemamo vremena nekomu uputiti lijepu i toplu riječ. Iz toga je razloga 2014. godine pokrenut Poetry projekt u kojemu je veliku ulogu odigrao Julius Meinl. U kafićima koji koriste upravo tu marku kave, na ovaj dan, valuta plaćanja jest poezija. Tako biste, primjerice, kavu mogli platiti vlastitom pjesmom, pjesmom najdražeg pjesnika ili pak poetiziranim mislima. Tako provjerite  rade li u vašem omiljenom kafiću Julius kavu i možete li ju platiti pjesmom. U mom omiljenom, Cybercafeu, nude besplatnu kavu za napisane stihove. 😉

Čitate li poeziju?

Poeziju teško definiramo, a  mnogi ju opisuju kao dosadnu, neshvatljivu. Postoje školske definicije, međutim, mišljenja sam da koliko ljudi postoji, toliko i definicija za poeziju. Profesor mi je jednom prilikom postavio pitanje što je za mene poezija. Nisam znala odgovoriti. Toliko pročitanih knjiga i stihova, večeri poezije je iza mene, a ja nisam znala odgovoriti na tako jednostavno pitanje. Je li jednostavno uopće? Ono što sada ovdje mogu napisati jest da je poezija osjećaj, napisani, opisani, doživljeni. Osjećaj potaknut srećom, boli, nostalgijom, ljubavlju, nježnošću… Poeziji smisao daje onaj koji ju čita i interpetira. Jacques Prévert, francuski pjesnik, poeziju je opisao ovako: Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.

Pišete li poeziju?

Poezija je izraz ljudskog duha u osjećajnom jeziku. Ne biste vjerovali, ali mladi zaista pišu poeziju. Dokazuje nam to i popularnost večeri poezije u našemu gradu. Zastanite danas, na tren, uputite nekomu dva-tri stiha, onako iz srca, proslavite ovaj dan. Umjesto nekakvog pametnog zaključka odlučila sam vas počastiti stihovima mojih kolegica.

 

tebi ne trebam ja

volim te dok čitaš
tihu noćnu poeziju
na skurčenom kauču
u ogrtaču s rupama
na prostim mjestima
ti nisi star
i ne trebaju ti naočale
tebi treba netko tko
gleda na sat
netko tko će htjeti
slušati tvoje priče
i na vrijeme
ići na spavanje
volim te dok ne slušaš
riječi iz mojih ustiju
u pedeset i sedam kvadrata stana
koje odbijaju se od svega i
završavaju tamo
gdje najmanje trebaju
ti nisi star
i ne treba tebi viagra
tebi treba netko tko neće otići
ako otvoriš mu prozor
netko tko vikendom peći će kolače
i čupati obrve češće
nego otputovati u nepoznato
netko tko razlikuje svilu od satena
i slaže košulje po bojama
ali po njima dijeli i ljude
volim te još i više
sada kada znam da sve si ono što ne volim
i što si ti u mojoj pjesmi
tako mlad
a tako star

(Tea Jakšić)

 

IGRALIŠTE LJUBAVI

Na igralištu ljubavi
ližu se gubavi.
Vole se novi,
tuku se stari.

Na igralištu ljubavi
mokro je u travi.

Na igralištu ljubavi
žele se parovi.
Sklapaju se brakovi.

Na igralištu ljubavi
zamišljaju se svatovi.

Na igralištu ljubavi
prevare se događaju.
Svađaju se mace
Pare se psi.

Na igralištu ljubavi ima
sunca i kiše,
ima svjetla, ima tame
ima i uputa kako sklapaju se sprave.

Ima li tamo plesa i pjesme?
Ma na igralištu ljubavi ima svega!
Ima smijeha, ima plača
i kvragu dragi
eno i tvojih prljavih gaća!

 

Naslovi

Povrh svega,
izvan dosega,
uporna rima,
nekontrolirana klima.

Oprostite na smetnji,
sigurno imate pametnijeg posla.

A, možda se i varam.

(Vedrana Štefančić)

 

očiju plavih

ocean.

gubim se u dubini.

kestenje,

oka dva,

Mošćenička Draga,

Istra.

Veslima razbija sliku,

kristalno čisto

more.

U srcu

bura!

Pa jugo.

Čamac opet tiho plovi.

(P. Pavličević)