Kategorije
Sve na X-icu Točka na i

Hoću doma

Početak godine uvijek nosi određenu težinu. Za dva mjeseca možda ću pisati o 2018. godini, za to još ima vremena (prava studentska, sve se stigne), sada govorim o onoj godini od koje posijediš u 20-toj, koja te tjera na sulude navike, oblikuje ti tok misli, a uzme ti vremena onoliko koliko joj sebe posvetiš. Tri godine, pet, šest, osam ili petnaest. Akademska godina.

Pakiraju se ajvari, pakiraju se marmelade,

„donji veš peri na 90“,

od planine odjeće u sobi ne vidiš što je stolica, a što kaktus,

„ručnike isto“,

„ne uzimaj još zimsku jaknu, vratit ćeš nam se, jel da?“.

I ostale inačice izjavljivanja ljubavi i skorog nedostajanja zato što odlaziš. Odlaziš studirati u drugi grad, gdje počinju kronike osamostaljivanja.

Ovo nije mjesto gdje ćeš mahnuti konobarici, u čijem te kafiću već vode pod inventar, a koja će već postavljati tanjurić za Tvoju Kavu. Nije barem prva tri mjeseca… Kada se dogodi da potrošiš budžet pa taman kad se naviknu na tebe ne dolaziš na kave jer je voda iz pipe odjednom postala apsolutno dovoljna.

Ovo nije mjesto gdje te odjeća čeka savršeno spremna za kombinaciju. Čeka te zgužvana u košari za pranje, dok ti odgađaš i daješ priliku drugim kombinacijama.

Ovo nije mjesto gdje će te tata čekati ispred kluba s organiziranim prijevozom do doma za tebe i ekipu. Čekat će te dugo pješačenje. Nekada i bez ekipe.

Ovo nije mjesto gdje ti se po ulasku u kuću rašire nosnice zbog Mamine Maneštre, koja je već spremna na stolu. I tanjur je. Ne gleda te tužno iz sudopera.

Ovo nije ništa od onoga gdje si bio do sada, ali može biti vraški dobra avantura.

Ovo je mjesto gdje će ti tete u referadi postati druge mame. S obzirom na to da ćeš ih čekati kao mamu dok kupuje u trgovini, a dočekat će te s pogledom kakav samo mama ima kada u podne izlaziš iz sobe nakon što si sinoć opet legao jutros.

Otkad sam shvatila kako nije fakultet ono što karakterizira čovjeka, koliko je to umijeće snalaženja u kriznim situacijama i ono čime se baviš u slobodno vrijeme, u razdoblju od početka semestra do kraja akademske godine „hvatam zjake“, okolišam i bavim se strogo stvarima nevezanim za fakultet pa 5.6. nastojim strpati cijeli semestar u jedno popodne jer, kao što rekoh, snalaženje je skill koji treba razvijati. Kada se postaviš, kada ne dramiš, kada se organiziraš, sve je rješivo.

Bit će puno „Hoću doma“ do prvog „Falite mi, ali odlično se snalazim“.

Naoružaj se strpljenjem, sa samo malo ozbiljnosti, hranom i malo više pića. Mjesto iz kojeg dolaziš ionako je samo iluzija, „doma“ je osjećaj koji stvaraš.

“Osvrnite se na dan na čijem kraju ste se osjećali izuzetno zadovoljni. To nije dan kada ste se izležavali i niste radili ništa; to je dan kada ste imali mnogo stvari za napraviti i sve ste ih završili.”

Napisala: Ella Antić

 

 

 

Kategorije
Točka na i

HALLO WE(EN)!

HalLoween ili Noć vještica, kako u nas običavamo govoriti, je noć uoči katoličkog blagdana Svih Svetih. Slavljenje Noći vještica često vezujemo uz američku kulturu, a čini se da se ona poklapa sa staroslavenskom tradicijom poklada gdje se djeca maskiraju i pohode susjedstvo tražeći slatkiše. No jesmo li zaista pod utjecajem američke kulture i običaja?

Razgovarajući sa starijim članovima obitelji shvatila sam da u njihovoj mladosti nije bilo proslava na takvu tematsku večer, a koliko se mogu prisjetiti nisam ni sama odlazila na Halloween party do negdje predkraj srednjoškolskog obrazovanja. Vidi se da su ljudi svjesni da do prije nekoliko godina takvo što u našoj kulturi nije postojalo; izrezivanje bundeva, kostimiranih zabava s naglaskom na temu strave i užasa, vještica i duhova. Međutim, kada se malo zaviri u literaturu lako se shvati da Halloween nije nikakva dominacija američke kulture već sličan ritual koji su provodili stari Kelti.

Još je prije Krista drevna keltska zajednica 31. listopada održavala festival Samhaina ili kraj žetvene godine. Vjerovali su da u to doba događa brisanje granica između živih i mrtvih, da duhovi za vrijeme punog mjeseca odnosno uoči dana mrtvih, napuštaju svoje grobove i odlaze među žive kako bi provjerili što se događa u njihovim nekadašnjim domovima. Kako ih duhovi ne bi prepoznali i napali Kelti su stavljali maske i odjeću kako bi podsjećali na vještice, zombije, vampire ili duhove. Taj je drevni festival uključivao velike krijesove, palili su usijeve.

Kelti su namirnice poput bundeve, cikle, repe i krumpira s upaljenom svijećom ostavljali ispred svojih domova kako bi se duhovi uplašili i odvratili od njihovih kuća. Ta tradicija izdubljivanja bundeva vezana je uz irsku prije nego li uz američku kulturu. Naime, stari Irci još uvijek pričaju legendu o starom Jacku Svjetlonoši koji je nekoliko puta prevario vraga zahvaljujući svojoj domišljatosti. Kada je Jack umro na vratima pakla dočekao ga je vrat koji ga ondje nije primio već ga je potjerao u mrak. Ondje je Jack izdubio repu koju je imao sa sobom, unutra stavio žeravicu kako bi pomoću nje tražio bilo kakav put.

Legenda je to koja uči irske mlade naraštaje da sve što rade na ovome svijetu plaća se na nekome drugome svijetu. Što je i prikladno ako pogledamo kada se ona tradicionalno i priča, 31. listopada.

Kada je Rimsko Carstvo pokorilo keltske zemlje, Carstvo je preuzelo i neku keltsku tradiciju uključujući i festivan Samhaina kojeg su Rimljani nazivali Feralila.  Vjeruje se da je Crkva nastojala zamijeniti keltski festival Samhain sličnim, ali kršćanskim blagdanom. On se i slavio na sličan način – krijesovima, paradama i odijevanjem u kostime. Dan Svih Svetih nazivao se još i All-hallows što je na starom engleskom značilo Dan Svih Svetih, pa se noć prije toga dana nazivala All-hallows Eve, što se vremenom pretvorilo u Halloween.

Otkrivanjem novoga kontinenta europska se tradicija brzo proširila. Ameriku su naseljavali Englezi, Irci Nizozemci, Španjolci i svaki je od njih nastavio njegovati svoje običaje. Zato Amerikanci i udubljuju bundeve, oblače se u kostime strave i užasa.

Treba naglasiti da takvo što nije dio američke kulture, ali trebamo priznati da je ona uvelike pridonijela njezinoj popularizaciji diljem svijeta. Poganski ili vjerski običaj, svakako nam se danas Noć vještica svodi na dobru zabavu i druženje, za male i velike, najčešće pod pomno osmišljenim kostimima i maskama.

Napisala: Petra Pavličević