Kategorije
(Ne)kultura

23. Šoljanovi dani u Rovinju

 

Šoljanovi dani su književno-znanstvena manifestacija koja se održava svake godine u Rovinju. Zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu grada Rovinja, Gradskoj knjižnici Matija Vlačić Ilirik i Društvu hrvatskih književnika možemo, u vrlo ugodnom i ležernom ozračju, uživati u istraživanjima mnogih znanstvenika i pisaca. Ovaj književno-kulturni kolokvij uvijek je posvećen nekom aspektu Šoljanovog života; suvremenoj ili kulturološkoj temi te opusu njegovih suvremenika. Program je uvijek vrlo bogat,  popraćen izložbama, projekcijama, pjesničkim večerima, koncertima i kazališnim predstavama.

23. Šoljanovi dani (20. i 21. travnja 2018.) bili su posvećeni upravo liku i djelu Antuna Šoljana, povodom 25. godišnjice smrti i 85. godišnjice rođenja. Cilj ovoga skupa je ponuditi nova čitanja Šoljanovih djela i dati odgovore na pitanje zašto nam je i danas vrlo važan.

Ovogodišnji kolokvij otvorila je Rita Rumbolt interpretativnim čitanjem Šoljanove pjesme Sjeti se, mornaru, da si more. Zatim su se ravnateljica Pučkog učilišta Dubravka Svetličić i predstavnik gradskoga vijeća Valerio Drandić obratili posjetiteljima i izlagačima rekavši ponešto o samoj manifestaciji te zaželjeli dobrodošlicu u Multimedijalni centar grada Rovinja. Oboje su isticali važnost grada u Šoljanovom opusu. Posjetiteljima su se obratili Božidar Petrač i Ivica Matičević. U kratkom, poetiziranom govoru, Matičević se osvrnuo na onu staru da nitko nije nezamijenjiv. Sarkastično, zaključuje da ako je netko zamijenjiv, nemojmo ga ni imati. Sve kako bi ukazao da se velike nacije ne stide svojih malih pisaca, a mi se ne trudimo prisjećati onih velikih. Uvodni dio zaključio je Borben Vladović izvedbom Dedićeve pjesme. Time je odao počast dvojici velikana, Šoljanu i Dediću, koji su, kako smo kasnije čuli, bili bliski suradnici u kazalištu.

 

Moderator skupa bio je, jedan jedini, Ivica Matičević.

 

Susret je podijelio u tri dijela. U prvome dijelu izlagali su bivši predsjednici Društva hrvatskih književnika; Stjepan Čuić (Moji susreti sa Šoljanom), Božidar Petrač („Telegramski” glavosječa pjesnika od subote do subote ili prepoznavatelj pjesničkih vrjednota) i Borben Vladović (Geneza Šoljanove pjesme „Čarli Turina se vozi avionom“). U drugome dijelu govorile su Ana Batinić (Antun Šoljan i Društvo hrvatskih književnika) i Magdalena Dyras (Politički konteksti u životu i djelu Antuna Šoljana). U trećem i zadnjem dijelu izlagali su Antun Pavešković (Žrtvovni mehanizam u Kratkom izletu), Daniel Mikulaco ( 100 odabranih novela svjetske književnosti), Maciej Czerwinski (Sudbonosno putovanje na jug Šoljanove varijacije) i Božidar Cvenček (Šoljanovo magično oko).

 

Predstavljena je i knjiga Lično i literarno, izbor eseja neuvrštenih u knjige Antuna Šoljana. O knjizi su govorili Ivica Matičević i Tomislav Brlek koji su izbor i priredili.

Važnost ovakvoga događaja za studente kroatistike jest u tomu što mogu na vrlo ležeran način, iz prve ruke čuti nešto što se ne nalazi u literaturi. Često, kada učimo za ispite, orijentirani smo samo na faktografiju i interpretacije djela. (Ne)Popularna bolonja često nam ne dozvoljava da odemo dovoljno duboko u kakvu temu, da pisca upoznajemo i tako shvaćamo njegov opus. Stjepan Čuić govorio je o susretima s Šoljanom, prepričao nekakve događaje i Šoljanove komentare. Na takvo što rijetko se nalazi. Osvrnuo se na njegov kritički rad u Vjesniku, ali i na Šoljanove prijatelje i suradnike poput Ivana Slamninga. Sve je to bilo potrijepljeno datumima i citatima. Teško je dok učite uopće i misliti kako sve to povezati, kako jednog pisca dovesti u svezu s drugim. Nakon ovakvoga izlaganja steknete  drugačiju sliku. Sliku o Šoljanu, ne kao piscu kojeg čitamo za lektiru, nego o zaposlenom čovjeku, borcu, za vladajuće vrlo nezgodnog govornika. Koliko je Antun Šoljan važan pokazuju i nam naši gosti iz Poljske, Magdalena Dyras i Maciej Czerwinski, koji su svojim radovima ponudili druge perspektive u istraživanju njegovog lika i djela.

 

Najmlađi među izlagačima bio je Božidar Cvenček koji se u svome istraživanju usredotočio na Šoljanovo pjesništvo. Interpretirajući pjesmu Sjedim u restoranu, dovršio sam ručak, prikazao pjesnika koji spaja modernu i tradicionalnu poetiku, pridavši mu nazive poeta ludenspoeta doctus. Inače, iste povezujemo sa Slamningom. Cvenček može poslužiti kao primjer studentima, godine nisu mjerilo nečije ozbiljnosti. Iako vrlo mlad, pokazuje zrelost i ozbiljnost u pristupanju temi kao i u znanstvenim tekstovima.

 

Zaključit ću jednom pričom iz Čuićevog predavanja koja je, vjerujem, svima ostala u sjećanju jer je lijepo nasmijao prisutne.

 

Pričao je kako je sreo Šoljana u Radićevoj ulici. Ondje mu se Šoljan obratio rekavši: „Vidiš li što nas čeka?“ pokazujući na jednu pločicu. „Stave nam spomen-ploču i otvore odmah birtiju. A da bilo kojeg gosta pitaš što li je to na fasadi nitko ne bi znao dok ne pročita. A i kad pročita…“

Kategorije
(Ne)kultura

Što nas čeka :)

Ovog tjedna čeka nas skromniji repertoar događanja, u slučaju bilo kakvih promjena tijekom vikenda obavijestit ćemo vas naknadno 🙂

 

Ponedjeljak 02.04

  • Praznični i lagani ponedjeljak bez ikakvih događanja u Puli.

Utorak 03.04

Srijeda 04.04

Četvrtak 05.04

  • Sveučilišna knjižnica, u organizaciji Društva bibliotekara Istre, pozivaju na predavanje Silvija Kolar-Fodor. Vrtlarenje u skladu s prirodom  kojeg će održati u sklopu projekta Zelena knjižnica u Sveučilišnoj knjižnici u Puli 5.4.2018. god. s početkom u 18 sati. Predavanje je besplatno.

Petak 06.04

Subota 07.04

Nedjelja 08.04

Uživajte 🙂

 

 

 

Kategorije
(Ne)kultura

Na kavi s… Hrvojem Jurićem

Volan u rukama i adrenalin u žilama.

Biciklist i putopisac Hrvoje Jurić 23. veljače je po drugi put gostovao u prepunom Društvenom centru Rojc.

Zainteresiranih za njegove priče o bicikliranju po snijegu i hladnoći je mnogo, a Hrvoje nam je najavio i svoj sljedeći potez – put oko svijeta u osamdeset dana.
Na biciklu, naravno.

Osobne priče o ”guranju granica” služe kao motivacija drugima, a Hrvoje je s posjetiteljima podijelo svoje iskustvo bicikliranja po Norveškoj, u koju se vratio po treći put.
No, ovog puta uz tim koji ga je pratio i snimao tijekom cijelog putovanja.

Na električnom biciklu Greyp G12H prešao je preko 3000 kilometara norveškog teritorija po gotovo svim vremenskim uvjetima.
Biciklirao je kroz fjordove i preko nekih od najviših planinskih prijevoja, po otocima koji su spojeni tunelima s kružnim tokovima ispod zemlje,
a posjetio je i prekrasno otočje Lofoten.

Mjesec dana istraživanja od Lindesnesa do Nordkappa, najjužnije i najsjevernije točke Norveške, zabilježeno je u kratkom dokumentarnom filmu
„The Northest Electric Ride“ čiji je autor Siniša Glogoški, snimatelj koji iza sebe ima nekoliko respektabilnih dokumentarnih projekata (Gvajana, Sirija, Sibir…).

Ovo predavanje još je jedno u ciklusu ”Na kavi s…”, a organizira ga Udruga ZUM putem programa Perpetuum Mobile koji je financiran od
strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

hrvoje juric biciklist

hrvoje juric predavanje rojc

hrvoje juric biciklist

Kategorije
(Ne)kultura

Pula ovaj tjedan! :)

Ponedjeljak 26.03

Ponedjeljak smo već preživjeli, malo kasnimo sa informacijama iz opravdanih razloga al na našu sreću ponedjeljak i onako nije bio popunjen 🙂

Utorak 27.03

Srijeda 28.03

Četvrtak 29.03

  • Klub KOTAČ, nakon uspiješnog prvog stand up-a program se nastavlja i u četvrtak-Stand up u Kotaču

Praznično raspoloženje počinje 🙂

Petak 30.03

Subota 31.03

Nedjelja 01.04

 

Uživajte 🙂

Kategorije
(Ne)kultura

Svjetski dan poezije

Danas, 21. ožujka, obilježavamo Svjetski dan poezije. Ovaj je datum ujedno i prvi dan proljeća kao i rođendan Ivana Gorana Kovačića. Povodom toga, u Hrvatskoj se održava i festival Goranovo proljeće. Riječ je o festivalu koji domaćoj publici predstavlja mlade i darovite pjesnike iz Hrvatske, Europe i svijeta. World Poetry Day UNESCO je proglasio još 1999. godine. Cilj jest promicanje kulture, širenje pisane riječi, poučavanje i objavljivanje pjesama nacionalnih i regionalnih autora.

Slavljenje stihova ipak seže u daleku prošlost. Slavio se od 1505., nekada u listopadu i studenom, najčešće 15. listopada kada je rođen slavni rimski pjesnik Vegilije.

Većina nas vodi ubrzan način života i često nemamo vremena nekomu uputiti lijepu i toplu riječ. Iz toga je razloga 2014. godine pokrenut Poetry projekt u kojemu je veliku ulogu odigrao Julius Meinl. U kafićima koji koriste upravo tu marku kave, na ovaj dan, valuta plaćanja jest poezija. Tako biste, primjerice, kavu mogli platiti vlastitom pjesmom, pjesmom najdražeg pjesnika ili pak poetiziranim mislima. Tako provjerite  rade li u vašem omiljenom kafiću Julius kavu i možete li ju platiti pjesmom. U mom omiljenom, Cybercafeu, nude besplatnu kavu za napisane stihove. 😉

Čitate li poeziju?

Poeziju teško definiramo, a  mnogi ju opisuju kao dosadnu, neshvatljivu. Postoje školske definicije, međutim, mišljenja sam da koliko ljudi postoji, toliko i definicija za poeziju. Profesor mi je jednom prilikom postavio pitanje što je za mene poezija. Nisam znala odgovoriti. Toliko pročitanih knjiga i stihova, večeri poezije je iza mene, a ja nisam znala odgovoriti na tako jednostavno pitanje. Je li jednostavno uopće? Ono što sada ovdje mogu napisati jest da je poezija osjećaj, napisani, opisani, doživljeni. Osjećaj potaknut srećom, boli, nostalgijom, ljubavlju, nježnošću… Poeziji smisao daje onaj koji ju čita i interpetira. Jacques Prévert, francuski pjesnik, poeziju je opisao ovako: Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.

Pišete li poeziju?

Poezija je izraz ljudskog duha u osjećajnom jeziku. Ne biste vjerovali, ali mladi zaista pišu poeziju. Dokazuje nam to i popularnost večeri poezije u našemu gradu. Zastanite danas, na tren, uputite nekomu dva-tri stiha, onako iz srca, proslavite ovaj dan. Umjesto nekakvog pametnog zaključka odlučila sam vas počastiti stihovima mojih kolegica.

 

tebi ne trebam ja

volim te dok čitaš
tihu noćnu poeziju
na skurčenom kauču
u ogrtaču s rupama
na prostim mjestima
ti nisi star
i ne trebaju ti naočale
tebi treba netko tko
gleda na sat
netko tko će htjeti
slušati tvoje priče
i na vrijeme
ići na spavanje
volim te dok ne slušaš
riječi iz mojih ustiju
u pedeset i sedam kvadrata stana
koje odbijaju se od svega i
završavaju tamo
gdje najmanje trebaju
ti nisi star
i ne treba tebi viagra
tebi treba netko tko neće otići
ako otvoriš mu prozor
netko tko vikendom peći će kolače
i čupati obrve češće
nego otputovati u nepoznato
netko tko razlikuje svilu od satena
i slaže košulje po bojama
ali po njima dijeli i ljude
volim te još i više
sada kada znam da sve si ono što ne volim
i što si ti u mojoj pjesmi
tako mlad
a tako star

(Tea Jakšić)

 

IGRALIŠTE LJUBAVI

Na igralištu ljubavi
ližu se gubavi.
Vole se novi,
tuku se stari.

Na igralištu ljubavi
mokro je u travi.

Na igralištu ljubavi
žele se parovi.
Sklapaju se brakovi.

Na igralištu ljubavi
zamišljaju se svatovi.

Na igralištu ljubavi
prevare se događaju.
Svađaju se mace
Pare se psi.

Na igralištu ljubavi ima
sunca i kiše,
ima svjetla, ima tame
ima i uputa kako sklapaju se sprave.

Ima li tamo plesa i pjesme?
Ma na igralištu ljubavi ima svega!
Ima smijeha, ima plača
i kvragu dragi
eno i tvojih prljavih gaća!

 

Naslovi

Povrh svega,
izvan dosega,
uporna rima,
nekontrolirana klima.

Oprostite na smetnji,
sigurno imate pametnijeg posla.

A, možda se i varam.

(Vedrana Štefančić)

 

očiju plavih

ocean.

gubim se u dubini.

kestenje,

oka dva,

Mošćenička Draga,

Istra.

Veslima razbija sliku,

kristalno čisto

more.

U srcu

bura!

Pa jugo.

Čamac opet tiho plovi.

(P. Pavličević)