Kategorije
Čavrljanje

Španjolska vs. Hrvatska

Borba sa Španjolskom?? Dobro, ne moraš odmah uzimati kokice i prepričavati frendovima…Ne, nećemo se boriti, već samo malo uspoređivati (zločesti smijeh).
Naime, ideja dolazi od mog putovanja u Španjolsku preko ZUM organizacije vezano uz projekt “Community makers” još u 12. mjesecu prošle godine. Da, da…Sad se povlači pitanje “A di sam se nakon mjesec dana sjetila pisati o tome?”, e pa da, jer ROKOVI i sljedećih nekoliko utoraka ću se potruditi podijeliti još nekoliko informacija o španjolskom iskustvu (nije reklama ;))

Da budem kratka i slatka jer znam da nemaš vremena sad prelistavati tko zna koliko dugačke tekstove, predstavljam ti 5 razlika Španjolske i Lijepe Naše:

1. POTATO! POTATO EVERYWHERE!

Krumpir, krumpir i još malo krumpira od gore. Španjolci jedu, usudila bi se reći, zabrinjavajuće količine krumpira u SVAKOM jelu. Još jedna razlika: imaju bar četiri/pet sljedova jela (pogodi koja namirnica ima demokratsku većinu) gdje svaki dolazi zasebno iako bio samo prilog kao što je to kod nas. Pojesti više “krumpira na kajganu” ili će doći još jedan slijed nečega još ukusnijeg? May the odds be ever in your favor…

2. ČEK, ČEK..AHA, GRLIMO SE.

Ajde probaj još jednom pružiti ruku majci svoje domaćice! Kako mi to ovdje radimo pri upoznavanju, ja ženi pružam ruku (istina da ću boraviti tamo sljedećih nekoliko dana, al’ svejedno je to bio prvi susret), a ona objeručke mene prihvaća, grli i ljubi, njihov pas (Foxy u <3) skače, domaćici je neugodno, a brat i otac sa strane već spominju Luku Modrića (poznaju više hrvatskih nogometaša nego ja)…

3. LUKA? DA, DA, IMA I ONAJ DRUGI..

Priceless osjećaj kad prvu noć spavaš kod nove cimerice, a njen brat (iako sramežljiv) dolazi u sobu obučen u dres Luke Modrića donosi temu hrvatskih nogometaša (da sam znala, malo bi Googlala). Ja naravno pokušavam započeti konverzaciju, ali takav entuzijazam oko hrvatskog nogometa čak ni kod nas nisam doživjela. Učiš na faksu da je doživljaj ono što čini destinaciju…e pa, doživljaj oca i sina koji zajedno treniraju i žive za nogomet, pa ti odjeveni u dresove nabrajaju hrvatske nogometaše, nikad neću zaboraviti. Naprijed, Luka!

4. KLUB = LEŽERNOST, PLES I MALA KOLIČINA ALKOHOLA?

I to sam doživjela… Jest riječ o selu i lokalnoj diskoteci, ali i to se računa. Kad kažem ležernost, doslovno mislim na ‘casual friday odjeću’. Došla sam kako kod nas nikad ne bi mogla, premda se radilo o lokalnom klubu (Uljanik je izuzetak). A ples? Ne ono što vidiš po klubovima u Hrvatskoj (sve, samo ne ples), već ples najčešće dvoje ljudi uz mrdanje kukova i Bachatu ili neki drugi društveni ples. Kada probaš to, više ti ples u grupi nije zabavan, trust me. Muzika? Ako ti je ritam Despacita poželjan u klubu, zamisli svaku pjesmu takvom… Nema amerikanizacije, jer na španjolsku muziku možeš plesati za razliku od pjesme Tonija Cetinskog koju puste kako bi izašao iz kluba da tete mogu počistiti. I da, najdivnija stvar od svega: ne piješ da bi se zabavljao, zabava dođe sama od sebe uz takvu atmosferu (iako vjerujem da to ovisi o ‘sklopu’ u glavi).

5. KAKO TO MISLIŠ “PIJENJE NA JAVNOM MJESTU NIJE DOZVOLJENO”!?

Znam da zakonom nije ni u Hrvatskoj, ali svi dobro znamo koliko je na snazi (sva sreća za mlade danas). Kada sam izašla iz restorana uzevši ostatak svoga ‘Tinto de verano’ – nešto nalik Sangriji (šteta ostaviti, netko je platio) i prošla dobrih nekoliko stotina metara, netko od Španjolaca mi kaže da, zamisli, policija kažnjava ako se u centru Toleda šetam s čašom koja sadrži alkohol..pih! Europe reality check na par sekundi, pa do smeća, ispiješ do kraja naravno (ponavljam da je netko platio) i nastavljaš iako i dalje pod dojmom (doživljaj je proizvod koji destinacija prodaje – i to kakav!)

Međutim, neke stvari smo zaključili kako su nam jednake – nedostatak posla, seljenje mladih, država u krizi, topli i vedri ljudi, pozitivnost. Nema straha, ipak nismo toliko drugačiji! 🙂

Kategorije
Čavrljanje

Misli na sebe!

Hvata te zimski umor? Neprestano ti se spava i boli te glava? Ne, ovo nije reklama za neke nove tablete, samo znamo da dolaze kolokviji i pripreme za ispitne rokove, seminarske radove te brojne druge zadatke koje donosi fakultet. Tmurno vrijeme i kiša nisu baš najbolji lijek za stres, pa sve te obaveze još više utječu na nas i naše zdravlje. Ipak, na sebe i svoje zdravlje uvijek treba misliti i staviti na prvo mjesto, ispred svih tih silnih obaveza.

Kako bi svoju svakodnevnicu obojio pozitivnim ritmom i energijom, zapamti da dolazi Božić i da svaku večer imaš priliku gledati u one šarene, svjetlucave lampice koje će zagrijati tvoje srce. Veseli se blagdanima, nađi radost u tom zimskom sivilu, odvoji vrijeme za sebe, misli na sebe! Kako bi u tome uspio, donosimo ti nekoliko savjeta za antistresno predispitno vrijeme.

 

TJELOVJEŽBA

Naime, svako jutro, tvome je tijelu potrebno da se razbudi, baš kao i tebi uz šalicu tople kave. Upravo zato, jutarnja je tjelovježba jedan od najboljih antistresnih terapija kojima možeš početi dan. I zapamti, ne radi se o znojenju i trčanju, lagano rastezanje pred televizorom neće ti oduzeti puno vremena, tek nekih petnaestak minuta.

 

PREHRANA

Kao što se bliži sezona ispitnih rokova, isto tako dolazi i sezona prehlade i gripe. Osim što se trebaš toplo obući, trebaš jesti i puno zimskog sezonskog voća poput naranča, limuna, jabuka i banana te svakako jedan topli obrok u danu da bi tvoje tijelo lakše prošlo kroz stres i dobilo potrebnu energiju.

 

ZABAVA

Iako ti se čini da je obaveza toliko i da će rokovi doći do tebe brzinom svjetlosti, zapamti da je najvažnije ostati smiren. Posao neće pobjeći, a u svakom danu ima dovoljno vremena da bi barem sat vremena posvetio nečemu u čemu uživaš. Ne bi li bilo divno svako popodne otići u kratku šetnju i udahnuti nešto svježeg zraka? Poslušati omiljenu pjesmu, napisati svoju, pogledati film ili pročitati knjigu… Ono što te ispunjava treba biti svrha svakog tvog dana, obaveze su samo ono što uz to trebaš obaviti. Upravo zato, spremi se, prošeći gradom, pogledaj te božićne ukrase, uživaj u kuhanom vinu i fritulama, a obaveze ostavi za poslije, nakon što napraviš ono što te ispunjava!

Kategorije
Čavrljanje

BF(F)?

Postoje dani kad smo raspoloženi, imamo cijeli svijet na dlanu i neprestana prisutnost drugih nam godi… Mogli bismo stalno biti u društvu, zabavljati se i razgovarati. Ipak, postoje i oni kad smo potpuno posvećeni sebi i pretjerana blizina drugih nas čak pomalo i živcira. Jeste li se našli u prethodnoj rečenici? Ja jesam i mislim da je svatko od nas barem jednom prošao kroz ovakvu promjenu. Prijatelji su, kažu, obitelj koju si sami biramo i stvaramo. Pomažu nam u teškim situacijama, uz nas su kad smo sretni i dijele tu sreću s nama. Kažu i da je imati najboljeg prijatelja bogatstvo. Ipak, postoje li zapravo te srodne duše koje nazivamo najboljim prijateljima?

 

Prijatelji su nam najvažniji u školskoj dobi kad mislimo da nas nitko osim njih na ovome svijetu ne razumije, ali što se događa nakon? Često čujemo priče kako ta velika prijateljstva padnu u vodu nakon što se odselimo iz rodnoga grada i započnemo samostalni život. Možda se to događa zbog razdvojenosti koja stavlja prijateljstvo na kušnju, a možda pak shvatimo da smo sazreli i da zapravo uopće nemamo zajedničkih interesa s tom osobom. U svakom slučaju, rastati se od starog prijatelja nikad nije lako, pa saznajemo i što studenti našeg sveučilišta o tome misle. Naime, proveli smo kratku anketu među studentima kako bismo saznali nešto više o njihovim iskustvima i o tome druže li se još uvijek s najboljim prijateljima iz školskih dana.

 

Još uvijek se družim s najboljim prijateljicama iz školskih klupa, zapravo iz osnovne škole. Ostala sam u svome rodnom gradu. Iako su one otišle dalje studirati, često se čujemo i vidimo, kad god dođu kući.

(Ivona, 24)

 

S nekima sam ostala u dobrim odnosima, al otkad živim u drugom gradu uglavnom smo se udaljile. Nije to kao što je bilo prije. Kad se odseliš stekneš nova prijateljstva i ljude koji su ti sličniji po interesima.

(Tara, 23)

 

Uglavnom smo se udaljile. Nije tu bilo nekih svađa ni sukoba, al otkako sam otišla, uopće se više ne čujemo, ponekad samo kad sam doma.

(Katarina, 22)

 

Većina se naših studenata izjasnila kako nisu više toliko bliski s nekadašnjim najboljim prijateljima i svi više-manje smatraju da je to posljedica razdvojenosti, no ne bi li pravo prijateljstvo trebalo preživjeti kilometre? Možda je ipak riječ o različitim interesima i putevima na koje nas život nanese. Svatko od nas se kroz godine izgrađuje i postaje osoba kakvom je oduvijek željela biti. Na tom putu upoznajemo nove, super ljude kakve u svojoj prijašnjoj sredini jednostavno nismo imali prilike susresti. Možda nam baš ti super, kul ljudi koje neprestano susrećemo i nazivamo prijateljima ili poznanicima pomažu da postanemo to čemu težimo?

 

Istina je i da nam s godinama treba više vremena za samovanje, za ispunjavanje raznih obaveza koje sa sobom nose fakultet i posao, a možda jednostavno radije provodimo večeri uz dobar film ili knjigu… Sve to dolazi s godinama. Pa ipak, mislim da će se svatko složiti da mu je u dvadesetima mama postala najbolja prijateljica, ona nas barem uvijek razumije i pruža bezuvjetnu ljubav bez obzira na pogreške koje činimo.

 

U svakom slučaju, ne brinite! Svatko od nas je prošao kroz gotovo istu situaciju i ako nije bilo suđeno, onda jednostavno nije niti vrijedno. Ha, možda baš sutra pronađeš svoju novu srodnu prijateljsku dušu!

Kategorije
Čavrljanje

Kuhačom po Istri!

 

Nostalgija za domom najviše je izražena kod studenata koji zbog obrazovanja odlaze i u poprilično udaljene gradove. Osim obitelji i prijatelja najviše im, zasigurno, nedostaju jela koje im spravljaju majke i bake. Upravo zato vam nedostaje dom, nedostaju vam mirisi i okusi koje za nj vežete. Vjerujemo da jedva čekate praznike kako biste otišli kući i jeli mamine sarme, grah, variva… Međutim, mi bismo vam predložili da pokušate sami, u vašim studentskim stanovima, spremati i kušati tradicionalna istarska jela. Na taj način upoznati istarsku kuhinju, a pritom manje misliti na maminu ili bakinu 😉 .

Kad nam netko spomene istarsku gastronomsku sliku svima prvo padne napamet tartuf, istarski fuži i njoki, maslinovo ulje, pršut… Iako se na prvi pogled radi o skupocjenim namirnicama i proizvodima, istina je da su nekada naši stari jeli puno skromnije, ali nikako manje ukusno. U današnjem tipkanju donosimo recept za istarsku maneštru. Tradicionalno istarsko jelo idealno je za ovakve hladne i kišne dane. Za maneštru gotovo da i ne postoji jedinstven recept, čak se zna razlikovati od sela do sela. Glavni sastojci su isti, grah, panceta, luk, češnjak, mrkva i krumpir dok neki još ubacuju i koromač, kukuruz, ječam. Kako ne bismo previše filozofirali, u nastavku se nalazi recept za maneštru moje babe koja kaže da je na maneštri odrasla jer su im ti sastojci uvijek u vrtu bili dostupni. Uvijek ukusna, brza, jeftina.

MANEŠTRA Z TRUKINJON ( Maneštra s kukuruzom)

SASTOJCI

2 manje glavice luka
250 g pancete (nekad i drugog suhog mesa )
2 velike mrkve
2 režnja češnjaka
4 krumpira
250-300 g graha ( treba ga preko noći namočiti )
Šaka kukuruza (može i iz konzerve)
PRIPREMA

1. U veći lonac (4 litre vode) stavite kuhati grah i pancetu narezanu na veće kockice. Kad voda zaključa, smanjite vatru i pustite da se kuha pola sata.
2. Dok se grah i panceta kuhanju, narežite mrkvu i krumpir na kockice.
3. Narežite sitno luk i češnjak.
4. Nakon što je prošlo pola sata ubacite svo narezano povrće i kukuruz. Zaklopite i ostavite da se krčka.
5. Začinite po želji. ( Baba stavlja samo sol i papar jer kaže da tada nisu imali druge začine.)
6. Pustite da se svi sastojci prožmu, a kada su krumpir i mrkva kuhani možete poslužiti vašu maneštru.

 

BABINI SAVJETI

Kako biste dobili gušću maneštru, možete izvaditi dio kuhanog krumpira, zgnječiti i vratiti ga u maneštru, a zatim promiješati. Za potpuni okusni doživljaj dodajte malo maslinovog ulja.

Evo, nadamo se, dragi naši, da ćete sigurno isprobati ovaj recept i svakako mu staviti svoj vlastiti pečat. Pozovite i svoje kolege, kuhajte i jedite zajedno jer će vaša hrana sigurno imati bolji okus ako je dijelite sa drugima. U tomu i jest čar kuhanja, druženje i isprobavanje nečeg novog.
U slast!

Kategorije
Čavrljanje

Moja sigurna zona

Danas nastavljamo sa putovanjima. Što je to što bi mene trebalo navesti da napustim svoj „safety zone“ i krenem u pustolovinu?

Živimo u vrlo ubrzanom i modernom svijetu  koji ne čeka. Koji ne da prostora prošlosti da se vraća. Na našu žalost, milost ili ne milost, dolazimo do stanja „ a šta da radim?“.  Recimo nakon fakulteta čekaš da netko prihvati tvoj životopis da možeš roditeljima reći kako si dostigao onaj osnovni cilj. Zaposliti se.

E dok čekaš da se netko smiluje, ne znaš kud bi sa sobom. Ipak ima načina da se pokreneš. Moj dobri poznanik potvrdio mi je kako je otišao na razmjenu jer nikako nije mogao dobiti posao. Rekao je, idem, nemam što izgubiti. Otišao je i nije požalio. Dapače, uspio je proputovati, vidjeti svijeta, upoznati ljude koji su slični njemu.

Na jednom sastanku i razmjeni osobnih iskustava, na kojima sam sama prisustvovala, shvatila sam koliko zapravo mi ljudi ne dopuštamo sebi da izađemo iz vlastite sigurne zone. Promisli malo, živimo kao roboti.

Ujutro se probudiš, vrlo rano (ako radiš uz fakultet) ili vrlo kasno (ako ideš samo na fakultet, a i to ti je teško). Živiš za studentski dan, petak i subotu kako bi odmorio moždane vijuge jer si se u prethodnom tjednu pretrgao pišući seminarski rad na temu X, pod zahtjevom profesora X. Jedva čekaš kada će netko reći: idemo na kavu?.

Pričajući sa onima koji su iskusili razmjenu, zaključila sam kolika je to doza znanja. Čovječe, razmjeniš neke kulturološke, neke osobne percepcije i vidiš kako je svijet mali. Zar nije fascinantno kad s ljudima podjeliš kako izgleda prosječni dan jednog „balkanca“.

Huh, što ljudi u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj znaju kako je to pojesti kulenovu seku uz fete domaćeg sira i kruha. Nemaju pojma, isto kao što i mi sami ne znamo koja je sreća odmarati pola dana kao i u Španjolskoj.

Spreman si riskirati za nešto bolje. Dokaži. Informiraj se o Erasmusu, o razmjenama mladih, o internacionalnim treninzima. Možda promjenimo nešto.