Kategorije
Tko pita - skita!

Španjolski nastavak! Uz malu dozu samosvijesti…

Putovati znači zarađivati. Netko je jednom rekao: “Putovanje je jedina stvar koju kupuješ da te čini bogatijim.”. Ne mislim na odlazak u Njemačku i posla na crno. Mislim na bogatstvo iskustvom, znanjem, srećom, zadovoljstvom i na kraju krajeva ispunjenje. Jer nema ljepše stvari od zadovoljnog i ispunjenog čovjeka.

Kako sam već najavila u prošlom članku na temu 5 najvećih razlika Hrvatske i Španjolske , došlo je vrijeme da vas obradujem novim otkrićima i razmišljanjima, odnosno popularnom rečenicom ovih dana ‘sve je u glavi’.

Da, psiha je u današnje vrijeme strašna stvar. Upravlja li nama, ili mi to radimo jer smo svjesni da pokušavamo mislima sve ocrniti ili pak ona upravlja nad našim razmišljanjem da je ona upravitelj? Da, Sizifov posao. Do 2019. možemo pokušavati otkrivati svoju psihotičnu psihu i zašto je tako – kako je, međutim jedino je zapravo važno biti svjestan sebe.

Svijest o tome da ne putuješ da bi vidio katedralu u Madridu jer si pravi odraz ‘kulturnog turista’ ili jer te zanima flora i fauna Amsterdama. Skromno je mišljenje onoga tko misli da je putovanje isključivo iz fizičkih razloga i na fizički način. Da, razumijem. I meni je Španjolska zvučala wow, jer ipak ideš negdje gdje nikad nisi, ali nije sve u tome. Zašto ideš? Znao ili ne znao, nije uopće važno. Otkriće dolazi iz vedra neba, preko noći ili se pojavi iz grmlja – potpuno nebitno.

Tako sam se i ja našla puna spoznaja o samoj sebi izvučenih iz samo pet dana s drugim narodom, jezikom i navikama. Saznala sam da se na sve, ali baš SVE možeš naviknuti. Danas čudno, sutra rutina – mačji kašalj!

Nisam lijena? Samoj sebi nisam vjerovala kada sam nudila svoju pomoć kada god je to bilo potrebno. Onako angažirana nisam bila od osnovne škole. Štogod je bilo potrebno, nisam se ustručavala, ipak je tebi malo više posla  – nekome malo manje od hrpe i tako u beskonačnost… Zato doma pospremim sobu tek kada više nemam gdje sjesti, leći li oboje, jer ROKOVI.

Znam da sam se više osvrnula sebi nego temama same Španjolske (budite uz nas i sljedeći utorak ;)), ali smatram kako je važan dio puta – sa sobom donijeti nekakve zaključke, iako oni bili da je sladoled od čokolade zapravo čokoladan. Pa tko ne voli čokoladu?

Kategorije
Čavrljanje

Španjolska vs. Hrvatska

Borba sa Španjolskom?? Dobro, ne moraš odmah uzimati kokice i prepričavati frendovima…Ne, nećemo se boriti, već samo malo uspoređivati (zločesti smijeh).
Naime, ideja dolazi od mog putovanja u Španjolsku preko ZUM organizacije vezano uz projekt “Community makers” još u 12. mjesecu prošle godine. Da, da…Sad se povlači pitanje “A di sam se nakon mjesec dana sjetila pisati o tome?”, e pa da, jer ROKOVI i sljedećih nekoliko utoraka ću se potruditi podijeliti još nekoliko informacija o španjolskom iskustvu (nije reklama ;))

Da budem kratka i slatka jer znam da nemaš vremena sad prelistavati tko zna koliko dugačke tekstove, predstavljam ti 5 razlika Španjolske i Lijepe Naše:

1. POTATO! POTATO EVERYWHERE!

Krumpir, krumpir i još malo krumpira od gore. Španjolci jedu, usudila bi se reći, zabrinjavajuće količine krumpira u SVAKOM jelu. Još jedna razlika: imaju bar četiri/pet sljedova jela (pogodi koja namirnica ima demokratsku većinu) gdje svaki dolazi zasebno iako bio samo prilog kao što je to kod nas. Pojesti više “krumpira na kajganu” ili će doći još jedan slijed nečega još ukusnijeg? May the odds be ever in your favor…

2. ČEK, ČEK..AHA, GRLIMO SE.

Ajde probaj još jednom pružiti ruku majci svoje domaćice! Kako mi to ovdje radimo pri upoznavanju, ja ženi pružam ruku (istina da ću boraviti tamo sljedećih nekoliko dana, al’ svejedno je to bio prvi susret), a ona objeručke mene prihvaća, grli i ljubi, njihov pas (Foxy u <3) skače, domaćici je neugodno, a brat i otac sa strane već spominju Luku Modrića (poznaju više hrvatskih nogometaša nego ja)…

3. LUKA? DA, DA, IMA I ONAJ DRUGI..

Priceless osjećaj kad prvu noć spavaš kod nove cimerice, a njen brat (iako sramežljiv) dolazi u sobu obučen u dres Luke Modrića donosi temu hrvatskih nogometaša (da sam znala, malo bi Googlala). Ja naravno pokušavam započeti konverzaciju, ali takav entuzijazam oko hrvatskog nogometa čak ni kod nas nisam doživjela. Učiš na faksu da je doživljaj ono što čini destinaciju…e pa, doživljaj oca i sina koji zajedno treniraju i žive za nogomet, pa ti odjeveni u dresove nabrajaju hrvatske nogometaše, nikad neću zaboraviti. Naprijed, Luka!

4. KLUB = LEŽERNOST, PLES I MALA KOLIČINA ALKOHOLA?

I to sam doživjela… Jest riječ o selu i lokalnoj diskoteci, ali i to se računa. Kad kažem ležernost, doslovno mislim na ‘casual friday odjeću’. Došla sam kako kod nas nikad ne bi mogla, premda se radilo o lokalnom klubu (Uljanik je izuzetak). A ples? Ne ono što vidiš po klubovima u Hrvatskoj (sve, samo ne ples), već ples najčešće dvoje ljudi uz mrdanje kukova i Bachatu ili neki drugi društveni ples. Kada probaš to, više ti ples u grupi nije zabavan, trust me. Muzika? Ako ti je ritam Despacita poželjan u klubu, zamisli svaku pjesmu takvom… Nema amerikanizacije, jer na španjolsku muziku možeš plesati za razliku od pjesme Tonija Cetinskog koju puste kako bi izašao iz kluba da tete mogu počistiti. I da, najdivnija stvar od svega: ne piješ da bi se zabavljao, zabava dođe sama od sebe uz takvu atmosferu (iako vjerujem da to ovisi o ‘sklopu’ u glavi).

5. KAKO TO MISLIŠ “PIJENJE NA JAVNOM MJESTU NIJE DOZVOLJENO”!?

Znam da zakonom nije ni u Hrvatskoj, ali svi dobro znamo koliko je na snazi (sva sreća za mlade danas). Kada sam izašla iz restorana uzevši ostatak svoga ‘Tinto de verano’ – nešto nalik Sangriji (šteta ostaviti, netko je platio) i prošla dobrih nekoliko stotina metara, netko od Španjolaca mi kaže da, zamisli, policija kažnjava ako se u centru Toleda šetam s čašom koja sadrži alkohol..pih! Europe reality check na par sekundi, pa do smeća, ispiješ do kraja naravno (ponavljam da je netko platio) i nastavljaš iako i dalje pod dojmom (doživljaj je proizvod koji destinacija prodaje – i to kakav!)

Međutim, neke stvari smo zaključili kako su nam jednake – nedostatak posla, seljenje mladih, država u krizi, topli i vedri ljudi, pozitivnost. Nema straha, ipak nismo toliko drugačiji! 🙂

Kategorije
Gdje danas, gdje sutra

Klizanje je ponovno u Puli!

Za sve nas zimoljupce koji su jedva čekali malo se rashladiti i napokon izvući debelu mekanu dekicu sa ormara – stižu bijele zimske radosti! Jest da nećemo tako uskoro pričati o snijegu u Puli koji se čak uspio zadržati više od 24 sata  (davne 2009. godine), al’ za nekoliko dana stiže klizalište na Trg kralja Tomislava (svima nam poznata Veruda) koje će tamo i ostati 46 dana.. znači nema izlike da nisi stigao jer si pisao seminar ili učio za kolokvij (khm..noć prije).

Klizalište se otvara 30. studenog i bit će otvoreno do 14. siječnja. Iako će biti otvoreno od 9 do 22 sata svaki dan, probaj ne doći od 9 do 13 sati jer ćeš izvisiti – to vrijeme će biti organizirano za malog Marka koji želi lijepoj Marti iz paralelnog B razreda pokazati koliko puta može pasti, a da ga ne boli (da bude jasnije, škole i vrtići).

Eeeeee sad. Dolazimo do onog dijela gdje mnogi odustaju, jer zamisli – morali bi dati koju kintu. Ulaz na klizalište u jutarnjim satima će biti deset kuna, a popodne je to 15 kuna, dok najam klizaljki ostaje pet kuna kad god odlučiš doći. Ako si baš užasan u klizanju, a voliš koristiti svaku priliku ( pa i onu da se malo i osramotiš), izdvoji deset kuna = jednu kavu i unajmi si malog medvjedića koji će ti pomoći na ledu.

Ako baš odbijaš dati ikakvu svotu iz svog studentskog crnog fonda, onda  dođi kao pokusni kunić prvi dan otvorenja ili kao strpljivi student na zadnji dan otvorenja i kliži besplatno…*u ušima odzvanjaju riječi očeve za bilo kakav oblik izdatka*

Radno vrijeme na praznike: 24.12. od 9 do 16, 25.12. od 16 do 22, 31.12. od 9 do 16, 1.1. od 16 do 22. Evo i taj tehnički dio je odrađen, da baš ne dođeš kad ne treba (jer smo toliki baksuzi). Znam i ja da je ta fora sa zimom, adventom, ukrasima i kuhanim vinom već isfurana, jer ju, realno gledano, slaviš isti broj godina koliko  si i napunio/la dosad (osim ovog dijela sa vinom valjda). Ali ne možeš reći da nije lijepo nekada osjećati se kao dijete koje je sretno zbog gluposti. Jer je dobilo plave klizaljke (baš njegovu najdražu boju – kako su samo znali??) ili jer ga Marta gleda kao Meridu Hrabru koja se iznova ustaje sa klizavog leda. Sigurno si već previše puta čuo kako treba uživati dok si mlad i kako djeca danas prebrzo odrastaju – nemaju djetinjstvo. Ionako si već student, zašto da ne budeš dijete bar još malo, kad već doma čekaju režije i poslodavac koji te danas već treći put zove (u najboljem slučaju ne radi intenet). Pa ono, dođi klizat, padni, smij se, uživaj i bar na tren zaboravi na preneseni ispit iz prošle godine. Vidimo se tamo! (mislim na ispitu iz prošle godine..)