20.04.2018.

Dolazak: Znamo li komunicirati?

Autor: Petra Pavličević | Kategorija: Čavrljanje

Dolazak (Arrival) je znanstveno-fantastični film Denisa Villeneuvea, a inspiraciju je pronašao u  kratkoj priči Teda Chianga, Story of Your Life iz 1998. Sigurno jedan od boljih filmova u zadnjih nekoliko godina, ne zato što je drugačiji već što postavlja problematiku o kojoj malo tko promišlja. Čitajući recenzije ovoga filma većinom su svi orijentirani na samu priču, kadar snimanja, postavljanje vrijeme radnje u realnom i irealnom vremenu. Jedna od većih zamjerki filmu jest spora radnja i jako duge scene. Međutim, zaista, to i ne primijetite dok gledate. Na kraju i shvaćate zašto je tomu tako.

Mnogi su pisali kako je tema filma zapravo dolazak vanzemaljaca na naš svijet, možemo li jednog dana živjeti u simbiozi, amerocentričnost… Svakako da jest, međutim, mislim da je sam film puno dublji i problematizira nešto što je danas svakomu normalno, a to je jezik odnosno komunikacija, stoga se u ovom članku osvrćem na lingvistički aspekt ovoga filma. 

 

Glavna junakinja je lingvistkinja Louise Banks koju je, nakon pada dvanaest vanzemaljskih letjelica, angažirala američka vojska kako bi svojim znanjem pokušala odgonetnuti njihov jezik i tako ostvariti komunikaciju. Cilj  kominikacije jest otkriti zašto su zapravo došli.

 

Ne znam je li redatelj potražio lingvistički savjet  ili se samo dobro informirao, stav glavne junakinje prema jeziku možemo pratiti kroz cijeli film. Jezik je ono što nas okružuje, slika svijeta u kojemu živimo, način na koji mislimo… Danas je lako ostvariti komunikaciju s drugim, čak i ako taj ne poznaje naš jezik. Imamo jezik posrednik, najčešće engleski, kojim se obje strane razumiju. No, što kada ta druga strana nema govorni aparat poput nas, ne proizvodi glasove, kada se ne služi pismima koja poznajemo niti piše poput nas, lijevom ili desnom rukom?

 

Upravo misao da govornici različitih jezika percipiraju svijet oko sebe na različite načine, u lingvistici nosi naziv Sapir-Worfova teorija.

Ta teorija ističe međuovisnost jezične strukture i načina na koji ljudi percipiraju stvarnost. Dobila je ime po američkom lingvistu E. Sapiru i njegovu mlađem suvremeniku B. L. Whorfu, koji su ju prvi iznijeli. Sapir je u svojim radovima isticao da jezici, upravo zahvaljujući različitosti svoje strukture, na različit način oslikavaju stvarnost, što utječe na doživljaj svijeta njihovih govornika. Različiti jezici različito konceptualiziraju iskustva svojih govornika. Pa tako govornik hrvatskoga jezika gledajući kamen kako pada svoj doživljaj i opisuje takvom rečenicom Kamen pada. Dakle, u toj rečenici imamo dva elementa, imenicu i glagol. Imenica označuje tvrd predmet, a glagol izražava proces ili stanje. Govornik jezika nutka, koji pripada vakašanskoj porodici indijanskih jezika, isti događaj opisuje rečenicom u kojoj jedan element odgovara procesu u kojem sudjeluje tvrdi predmet od kamena, a drugi element izražava smjer u kojem se taj proces odvija. Najbliži ekvivalent hrvatskomu kamen pada na jeziku nutka  je nešto poput kameni dolje, imenica i prilog. Oba govornika verbaliziraju svoj doživljaj trenutka, međutim, konceptualizacija toga iskustva je drugačija. Jednomu kamen pada, drugomu ide prema dolje.

Primjere toga pronalazimo i u filmu. Dok mi stvaramo riječi, a riječi sklapamo u rečenice, vanzemaljci u filmu komuniciraju krugovima koji imaju svoje krivine, izbočine i stvarajući tako nove i različite pojmove. Tako za riječ čovjek njihov ekvivalent drugačiji. Ne sastoji se od grafema već krivina. Komunikaciju u filmu možemo promatrati i kao interkulturalnu.

 

Važno je vrlo dobro poznavati kulturu drugoga govornika kako bi se komunikacija neometano odvijala i razvijala. Također, semantika je od velike važnosti u svakodnevnom govoru. Primjer toga vidimo i u filmu. Cilj onih koji su istraživali i proučavali govor vanzemaljaca bilo dekodirati njihov način govora kako bi otkrili zašto su došli na naš planet. Nakon niza prepreki, glavna junakinja je uspjela shvatiti. Rusi su, nakon komunikacije s vanzemaljcima, shvatili da su došli po oružje i takvo što interpretirali kao najavu rata i naredili da se letjelice što prije unište. Naravno, sama riječ oružje vuče konotaciju rata, uništenja… Interpretacija njihovog simbola gotovo je stajala cijelo čovječanstvo. Louise Bank uspjela je shvatiti da se ne radi o oružju nego o oruđu. Semantički gledano, oružje je alat namijenjeno onesposobljavanju i ubijanju živih bića dok je oruđe ručno napravljen predmet kao pomoć pri obavljanju nekog posla. Oruđe u ovom slučaju ima preneseno značenje, dakle, vanzemaljci su čovječanstvu htjeli ponuditi pomoć za nekakve nadolazeće situacije u budućnosti. To oruđe je dobila upravo glavna junakinja. Što je, neću otkriti, pogledajte u filmu.

 

Još jedan važan aspekt u ovome filmu jest naglasak na neverbalnoj komunikaciji. Često naš verbalni govor ne prati neverbalan. Tako možete reći da vam nikako nije neugodno, a znoje vam se dlanovi i rumene obrazi. Tako pri prvom susretu s vanzemaljskim turistima Louise skida svoje zaštitno odijelo i približava im se. Time zapravo prikazuje sebe kakva jest, fizički, a prilazeći im bliže pokazuje želju za uspostavu komunikacije. Kada nekoga upoznajete pružate mu ruku, stisnete, nasmiješite izgovarajući svoje ime. Upravo ta neverbalna komunikacija najvažnija je prilikom ostavljanja prvoga dojma, stvara opuštenost i komunikaciju čini lakšom.

 

Izdvojila sam samo nekoliko stavaka o kojima bi trebalo razmišljati, a sam film ih sadrži puno više. Vjerujem da ćete ih uočiti. Gledanje ovoga filma, zaista, traži vaš umni napor i koncentraciju. Vjerujem da onomu komu je lingvistika strana, isto tako može dokučiti samu srž ovoga filma.  Dok glavna junakinja pokušava dešifrirati jezik vanzemaljaca, a sva napetost krije se u toj jezičnoj kriptografiji. Pitate se je li moguć takav način komunikacije, bojimo li se nepoznatoga, trebamo li se postaviti tako da budemo pasivni govornici? Umijeće komuniciranja, čini mi se, da se krije u tomu da ponekad obučemo cipele drugoga odnosno da sagledamo neke stvari kroz oči drugog i različitog. Opet, čini se, nismo toliko različiti koliko smo slični. U gradnji mostova, a ne zidova treba nam pomoći komunikacija. Pogledajte ovaj film, a nakon postavite si pitanje. Uz svo znanje o jeziku, kominikacijskim alatima, znamo li mi doista komunicirati?