16.04.2018.

Kamishibai ili igra papirom

Autor: Redakcija | Kategorija: Tko pita - skita!

PRIČANJE PRIČE KROZ KAMISHIBAI

Prije više od pola godine Kristijan nam je ispričao kako je odlučio pročitati Don Quijotea.

Europska volonterska služba (EVS) je dio programa Erasmus+ kojeg financira Europska komisija, a Kristijana je odvela na projekt kojeg neće nikad zaboraviti – radi se o desetomjesečnom volontiranju u španjolskom gradiću Numancia de la Sagra.

Kako je Kristijan kreativna duša, tako je svoje mjesto pod suncem pronašao u udruzi Proyecto Kieu gdje se trenutno bavi projektom koji spaja više disciplina – pričanje priče uz ilustracije kroz teatar kamishibai.

Možda je najbolje pogledati video da si možete predočiti o čemu se radi:


Kamishibai (‘’igra papirom’’, jap.) je jedna vrsta japanskog uličnog kazališta i pričanja priče koja je bila popularna tijekom Velike depresije u 30-im godinama 20. stoljeća. Pripovjedač bi po ulicama nosio svoj set ilustriranih priča koje bi postavio u svoju malu drvenu scenu te bi pričao priču pritom mijenjajući ilustracije.

KIMISHIBAI O BORBI ZA JEDNAKOST ZA DJECU U ŠPANJOLSKOJ

Kristijan i volonterka Morgana iz Belgije prihvatili su formu kamishibaija i, u sklopu projekta When I talk, I am pričaju priče djeci u Osnovnoj školi Miguel de Cervantes u Esquiviasu.

‘’Priče su vezane za žene kroz povijest koje su mijenjale civilna prava kroz borbu jednakosti, pa sam tako ilustrirao priče o Rosi Parks, Malali Yousafzai, Hipatiji Aleksandrijskoj i Fridi Kahlo. Svaka od tih priča pokazuje i utjecajne uloge očeva, prijatelja i da smo nevezani za rodne podjele i sposobni zajedno stvarati bolju budućnost.’’, kaže Kristijan.

 

evs volunteer


Projekt je koncipiran tako da 4 grupe razreda imaju 5 sati kroz 3 mjeseca.

Svaki sat djece koja sudjeluju u ovom projektu završi s debatom o ljudskim pravima, rasizmu i izbjeglicama.
Takav pristup pomaže i djeci da se međusobno bolje upoznaju, a Kristijan kaže da se to već može uočiti, iako je projekt započeo u ožujku.

‘’Prvi sat je posvećen pravima jednakosti igrajući se sa slikama stereotipa žene i muškarca. S drugim satom počinjemo sa kamishibaijem o Rosi Parks, a nakon priče slijedi i slušanje nekoliko isječaka pjesama Nine Simone, pjevačice koja govori o istom društvu i njihovim strahovima.

No, obje su otvoreno prihvatile strahove i srušile njihove granice, a to je promijenilo sudbine mnogih ljudi. Nije Rosa prva žena kojoj je uskraćeno sjedalo prvog reda rezerviranog za bijelce, zbog čega je kažnjena zatvorom, ali budući se nalazila ruku pod ruku sa sindikatom i Martinom Lutherom Kingom, naravno da je postala ikonom promjene.

Treći sat je posvećen nešto dužim kamishibaijem o Malali, čiju priču baziramo na njenim govorima i pisanju, a na kraju jedan od učenika pročita pismo s njenim monologom povodom dobivanja kanadskog državljanstva u kojem pokazuje kako se Malala i dan danas bori za prava školovanja i upućuje na prihvaćanje izbjeglica, a ne manipuliranje strahom i terorizmom.

Upravo im je interesantno da je jedna Malala u njihovim godinama stvarala blog prenoseći informacije o talibanskoj okupaciji, a posebice kada su odlučili uskratiti pravo školovanja za djevojčice.

Sljedeće priče o ženama tek slijede, ali vjerujemo kako će i poruka Fride Kahlo inspirirati kroz tešku nesreću svog tijela što joj je uskratilo mnoge užitke, ali upravo u tom nedostatku Frida je stvorila svoj svijet slikavši puno puta u bolovima iz kreveta.’’

POTREBNO JE PRIČATI O DANAŠNJIM PROBLEMIMA U DRUŠTVU

Osim izmjena slika i dijaloga, Morgana i Kristijan koriste i razne zvukove i monologe.

‘’Djeca postavljaju pitanja, a moramo priznati kako nam je najlaške raditi s manjim razrednim grupama, jer puno otvorenije pričamo i o današnjim problemima u društvu što pobudi učenike pripadnika manjina Roma, Marokanaca, Iranaca u Španjolskoj da podijele svoja iskustva, a na svu sreću vrlo otvoreno to podijele i čini nam se da je to magija priče koja ostavlja uskličnike u prostoru koji nas privlače na kritiku i promjenu, a sve ove žene pokazuju da se vrijedi boriti.’’

Osim ovog projekta, Kristijan radi kamishibai i za knjižnicu u Numanciji o Šumi Striborovoj, a i jedan o Drvu života za projekt o kampiranju i bicikliranju za djecu i obitelji. Projekt će se odvijati u pet sela kroz pet dana krajem lipnja, a to će biti Kristijanov zadnji tjedan na EVS-u.

‘’Drvo života će pokušati kroz slike ukazati na probleme potrošačkog društva i kako je na nama da branimo okoliš i živimo održivijim stilom života. Mladi definitivno trebaju povratiti staro da bi imali svijetlu budućnost, a to staro jest da se brinemo o prirodi kojoj pripadamo.’’

595 total views, 0 views today