10.03.2018.

Balkan obojen europskim bojama

Autor: Monika Šumar | Kategorija: Čavrljanje

Šime voli Europu! Ali Šime voli i kritički razmišljati (balans je sve).

Ako Balkan reprezentira mene, a europske boje sve države i kulture koje sam u Ommenu susrela, obojena sam Nizozemskom, Mađarskom, Bugarskom, Francuskom, Grčkom, Češkom, Španjolskom, Italijom, a čak i Njemačkom i Latvijom.

 

Obećala sam u ovom članku reći vam nešto više o programu RestARTa, a za one koji to nisu znali (sram ih bilo) -mogu vidjeti ovdje. Dakle, RestART je projekt vezan uz pokret tijela, opuštanje kroz prostor i saznanje o vlastitome tijelu. Upravo sam to očekivala, ali i dobila – u SVAKOM smislu.

Počevši od improvizacije kretanja kroz prostor, kretanja uz još jednu osobu ili pak kretanja u grupi i važnost vodstva i praćenja (onaj tko ne zna slijediti, ne zna ni voditi!), pa sve do finalnog proizvoda cjelokupne takozvane koreografije smišljene uz spomenute tehnike.

Osim toga:

Broadway night, yoga, neverbalna komunikacija, gluma i kazališno ponašanje, trikovi i savjeti za brigu o tijelu, radionice suvremenog plesa i hip hopa, žongliranje, aktivnosti na otvorenom, radionice pantomime i mimike lica, razgovori i diskusije, pisanja i čitanja poezije, Guerrilla art, Land art, švedska masaža, pravljenja maski naših lica od gipsa, osjećaj vibracija glazbe, stvaranje glazbe isključivo ustima, slikanje, pravilni načini istezanja, Capoeira, učenje ostalih nacionalnih plesova i još mnogooo čega… Ali ću još spomenuti Movie night, odlazak na bazen, pravljenje i degustacija grčkih keksića i jednodnevni izlet u Rotterdam gdje smo snimili Flash Mob te posjetili izvanredne plesače i iskusili radionicu Voguea.


Snimku Flash Moba možete pogledati –> ovdje.

Osim svih tih radionica i novo naučenih korisnih stvari, upoznati toliko ljudi i kultura je izniman osjećaj ali iskreno, i čudan. Dosta je bilo pristojnosti…Znači, Nizozemci su čudni ljudi po pitanju uštede prostora, pa tako izume najuže moguće stepenice ikad. IKAD. Nema veze što ćeš ti morati na operaciju koljena nakon dva tjedna, bitno da imaš metar s metar mjesta za špajzu/usisavač.

HRANA. Ljudi, hrana. Dođeš prvi dan i nekako gladne ti te tvoje oči, pa si natrpaš tanjur raznim bojama i oblicima.
Samo što to nije ono što si ti mislio da je, meso nije tvoje meso, a pire krumpir nije onakav kakav mama najbolje napravi. Meso ti je slatko, a u pireu je naranča. A u salati pak ananas, sjemenke i jabuka. Veći je izazov bio pojesti mojom gladnom rukom natrpan tanjur, nego cijeli dan imati radionice.


Ovo će zvučati čudno, ali tako je bilo. Nizozemska hrana te čini napuhanim. Sad si izašao iz wc-a, ali osjećaj olakšanja završi nakon max. 10 minuta kada krene ponovno osjećaj hodajućeg balona. Pričajući s ljudima, došli smo do zaključka da je to njihova hrana kriva i da treba vremena za prilagodbu.
Nije to jedina stvar na koju se trebalo prilagoditi. Kako ti zvuči dva doručka i jedan kuhani obrok? Aham. Ajde zamisli sada to u praksi. Svaki dan dvaput jedeš sendviče – prvi put namažeš narančasti humus, a drugi put bijeli.

Neeeema one tvoje fine turske kave koju ne piješ samo zbog pospanosti, nego i iz užitka. Imaš kavu iz aparata (tamnija je boja tvojih traperica nego kave koju piješ svakakvu samo ne crnu – jer je smeđa heh).

Već sam odužila, ali evo presjeka dojma ostalih nacija (Šime je obećao, ne bi valjalo da iznevjeri):

  1. Mađari su i više nego čudni, drugačiji i nerazumljivi (barem Balkancu).
  2. Grci su veseli, razigrani i zgodni.
  3. Nizozemci su hladni, distancirani ako te ne znaju i vole slatke stvari (salatu i krumpir između ostalog).
  4. Bugari su sišli s brda, ali su zato dragi i najduže budni (uz ostale Balkance).
  5. Francuzi i dalje imaju najdivniji jezik od svih i mrvicu su čudnjikavi.
  6. Česi su normalnija verzija Balkanca i bolje ih razumiješ ako pričaju na češkom, nego na engleskom.
  7. Španjolci su tek nerazumljivi na engleskom, ali nisam ni vrsni govornik španjolskog, pa pola vremena provedenog s njima govoriš What? (Can you repeat the question? Šala mala, ne gledamo Malcolm u sredini…), ali oni i dalje vole samo krumpir – čak i s narančom.
  8. Talijani i dalje mlate rukama i vole svoje interne šale, a i nacionalni ples im je jako zanimljiv (pod tim mislim gori od našeg).

I takooo, stigla sam do kraja iako sam predstavila samo djelić svog iskustva. A ništa, hajdemo na kavu (2, 3 – 5, 6, sati), pa možda jedan Balkanac stigne ispričati drugom što je radio u Europi (balkanske stvari logično). Pa kao što rekoh – SVE JE U BALANSU.

351 total views, 0 views today