25.01.2018.

Kako sam odlučio pročitati Don Quijotea

Autor: Redakcija | Kategorija: Tko pita - skita!

vjetrenjace u spanjolskoj

Mjesto je veličine kao ogromni madridski park Retiro, ali ipak, nije ovo mjesto ni blizu Retirovog zelenila na kojem sam odmarao tabane s prijateljicom prije nego sam došao u selo. Uokolo glavnog trga smješteni su manje-više svi objekti, pa tako i ured u kojem radim. Prva impresija mi je bila zvonik s velikim rodinim gnijezdom; kažu kako se ovdje rode sve manje sele zbog dužeg zadržavanja. Jako mi se sviđa stara vjećnica koja danas služi kao mjesto za probe udruge glazbenika San Marcos, a ispred je često živo s djecom koja se loptaju, dok ih uokolo nadgledaju stariji na klupicama.

 

Blizu Numancie se nalazi gradić Yuncos udaljen pješice desetak minuta, pa sam prvi slobodni vikend iskoristio za šetnju. Toga sam dana naletio na ograde uzduž grada, gdje su se odvijale borbe s bikovima, pa sam lukavo našao način da izbjegnem gužvu. Kao povjesničar umjetnosti, upućen sam na stileme u arhitekturi i volim taj mudéjar stil koji se razvio upravo na Iberijskom poluotoku gdje su kršćani stopili arhitektonske vještine s islamskim čime se razvio mudéjar stil, ali treba napomenuti kako su te vještine i židovi usvojili. Tako vijećnicu Yuncosa krasi upravo neomudéjar stil, ali zanimljivo je kako je stil usvojen i na stambenoj arhitekturi, a mudéjarr stil upravo karakteriziraju ingeniozne igre s ciglom.

Nakon Yuncosa možete se prošetati tridesetak minuta do grada Illescas, kojeg krasi najviši toranj: zvonik s kraja 12. i 13. stoljeća izveden u romaničko-gotičkim manirama u mudéjar stilu s puno ciglenih ukrasa i reljefa na katovima. Na zanimljiv način je spoj islamskog i kršćanskog u arhitekturi uklopljen i u unutrašnjosti crkve Santa Mária, gdje zamjećujete oblik šiljasto-sedlastog luka islamske arhitekture. Monumentalnost tornja razbija ustaljenu linearnu monotoniju pejzaža i horizonta ovih suhih krajeva, gdje najviše uspijevaju masline, ali u zadnje vrijeme ponovno vraćaju i uzgoj pistacija s obzirom da mi je nedavno jedan vrtlar rekao kako su muslimani kroz povijest sadili pistacije za čiji su urod potrebne i muške i ženske, ali su katolici nakon osvajanja rezali drva koja nisu imala ploda ne sluteći da i to drvo ima svoje zašto. Zanimljiv detalj ovog grada su i vrata Arco de Ugena koja su jedina preostala od pet ulaza koji su sjedinjavali nekadašnje zidine grada, a građena su za vrijeme kralja Alonsa koji je 1083. godine osvojio grad, pa se nakon tog datuma uzimaju datumi gradnje zidina i ulaza.

Kraj kojeg prirodno nazivaju La Sagra, nalazi se u provinciji Toleda koja je dio autonomne regije Castilla de la Mancha. Ta regija je poznata kao mjesto radnje Cervantesove knjige Don Quijote. U srednjoj skoli je bila na popisu lektire, ali puno knjiga nisam pročitao, jer sam vjerovao kako školstvo ne može ponudit sve dobre knjige koje sam otkrivao na svoju ruku. Ali, eto, sad je vrijeme da pročitam tu knjigu kad se već šećem uokolo vjetrenjača u Consuegri za koje mi je šefica Maria rekla kako je Don Quijote pomislio da su divovi.

 

130 total views, 0 views today